Mirenje u zajednici u najširem obliku podrazumijeva rješavanje sukoba i sporova između građana određene društvene zajednice, kao i sporova između građana I društvene zajednice, grada ili drugog oblika lokalne samouprave. Mirenje u zajednici uključuje i susjedske sukobe koje sudionici sukoba ne mogu riješiti sami. Brojna već I najmanja neslaganja među njima, prečesto izmaknu kontroli, eskaliraju i šire se te pretvore u prave sukobe ponekad s ozbiljnim i dugotrajnim posljedicama. Sukobi koji se ne preveniraju i ne rješavaju pravovremeno i kvalitetno, veoma nepovoljno utječu na kvalitetu života pojedinca, obitelji i zajednice u kojoj žive. Posebno je važno kod građana u zajednici osvijesti da sudovi ne bi smjeli biti prva opcija u rješavanju sporova te da svatko od njih i više nego što u to sami vjeruju, posjeduje iznimne sposobnosti za pretvaranje suprotstavljanja u suradnju te spora u njegovo rješenje. Donosimo jednu priču u kojoj su susjedi u mirenju/medijaciji poboljšali međususjedske odnose.
Buka u susjedstvu
„Nisam ništa krivo učinio, oni su ti koji galame i uznemiravaju nas, zašto bih ja trebao u mirenje?“, to su bile prve riječi s kojima su se susreli Melchor Lim i njegov suradnik – medijator u posjeti jednog od stanara stambene zgrade.
Melchor je objasnio da medijacija nije obvezna, već dobrovoljni izbor. Ako su, za početak, voljni objasniti što se sve događalo, on i njegov suradnik bi mogli pomoći. Poslušali su što su stanari imali za reći i koristili su ispitivačke metode kako bi skicirali detalje njihove situacije i pomogli im identificirati što im je potrebno za mirniju budućnost. Bilo je očito da su stanari isfrustrirani, ponajviše količinom vremena koje su potrošili slušajući buku s gornjeg kata. Iako su intervencije lokalne vlasti u smislu obavijesti o obvezi smanjenja buke imale efekta na bučne susjede, stanari su i dalje bili nezadovoljni jer nisu dobili priliku reći kako su se osjećali i što su željeli.
Kada su medijatori uspostavili prisniji odnos s njima i dobili jasnu sliku njihovog problema i potreba, objasnili su im opcije. Iako nesigurni, stanari su pristali na zajednički medijacijski sastanak. Prethodno su s medijatorima razmotrili način pripreme za sastanak kako bi dobili najbolje od njega.
Stan iz kojeg se čula buka, iznajmili su dvojica mladih prijatelja. Srdačno su dočekali medijatore i pozvali ih u njihov dom. Objasnili su im da je to prvi put da žive daleko od roditeljskog doma te da su željeli ostaviti dobar dojam, ali nisu bili sigurni u čemu je problem. Njihovi susjedi nikada nisu razgovarali s njima o stvarima koje im smetaju, pa su ostali vrlo iznenađeni. Nakon što ih je vijeće obavijestilo o pritužbama o buci iz njihova stana napravili su niz promjena u načinu stanovanja. Medijatori su im objasnili da je mirenje način za pronalaženje rješenja za probleme koji su obostrano prihvatljivi svim uključenima. Kada su predložili zajednički sastanak, odmah su se složili, kako bi iz prve ruke čuli što brine njihove susjede.
Zajednički sastanak organiziran je u vrijeme i na mjestu pogodnom za sve sudionike. Medijatori su stigli pola sata ranije kako bi pripremili sobu i dogovorili kako bi se sastanak trebalo odvijati te kako pomoći strankama da postignu ishod koji žele. Otvorili su sastanak s kratkim uvodom u kojem su opisali tijek sastanaka, koliko je raspoloživog vremena, smjernice za sastanak i opće pravila. Stranke su se složile oko toga tko će prvi dati svoju uvodnu izjavu, a zatim je sastanak započeo.
Očekujte neočekivano
Obično kada stranke iznose svoju uvodnu izjavu, medijatori traže druge prisutne da ne prekidaju, već samo da slušaju što iznosi druga stranka i da razmotre njihove zahtjeve. Mladi stanari započeli su isprikom i objašnjenjem za remećenje reda. Objasnili su, da su razmišljajući unazad postali svjesni da su se zanijeli jer im je ovo prvi puta da ne žive u svom domu. Zatim su objasnili neke od promjena koje su napravili u odnosu kako su živjeli i kako doista žele biti dobri susjedi. Druga je strana odmah odgovorila, uvažili su njihovu ispriku i složili su se s njima da je uzbudljivo prvi puta živjeti sam. Mladi su stanari pozorno slušali kako njihovi susjedi objašnjavaju kako im je buka smetala, osobito za spavanje. Nastavili su objašnjavati posljedice poremećaja spavanja te kako bi to moglo utjecati na njihovu sposobnost obavljanja posla liječnika. Razgovori su se nastavili, uz minimalne intervencije medijatora, kako bi naglasili područja oko kojih su se susjedi sporazumjeli te da pojasne riječi koje su koristili u svojim sporazumnim točkama.
Sastanak je trajao nešto manje od jednog sata i sporazum je bio sastavljen. Postalo je jasno da im je sastanak omogućio da suosjećaju jedni za druge i da razmotre stajališta od suprotne strane. Bili su u stanju identificirati i razumjeti potrebe druge strane i priznati kako je njihov godišnji spor utjecao na sve.
Je li isprika mladih susjeda imala tu moć da dovede sukobljene strane na put suradnje? Ili je to bila njihova spremnost da slušaju, razumiju drugu stranu i da surađuju kako bi pronašli obostrano prihvatljiva rješenja? U svakom slučaju iznenadilo je i medijatore te ih ostavilo u razmišljanju kako treba “očekivati neočekivano jer je život prepuna iznenađenja“.
Svaki ovakav spor ma koliko objektivno bio „mali“ za zajednicu, za njegove sudionike
predstavlja veliki životni problem, a svako odgađanje njegovog rješavanja, problem čini još većim.
O mirenju/medijaciji u zajednici pred Centrom za mirenje i pregovaranje HUM-a možete saznati više informacija OVDJE.
Izvor članka: http://www.solutiontalk.co.uk/blog/the-power-of-an-apology
Tekst prevela i prilagodila: Aleksandra Jakšić