Vođenje radnog spora u sudu, njegovo trajanje i ishod, može snažno utjecati na radnikovu egzistenciju te na poslodavčevu stabilnost i troškove njegovog poslovanja. Široj je zajednici također važno da se sporovi iz radnih odnosa što žurnije riješe, da se otkloni neizvjesnost i definiraju odnosi. Suprotstavljački sudski sustav proizvodi ljutnju, gorčinu i agresiju i zato nije primjeren način za rješavanje sporova nastalih na radu ili u vezi s radom. Umjesto toga, fokus bi trebao biti na komunikaciji i suradnji između poslodavca i radnika usmjerenoj na izbjegavanje daljnjeg razvoja sukoba te na njegovo rješavanje.

Sudska pravda zbog njenih imanentnih ograničenja u utvrđivanju istine, prečesto se protivi stvarnosti i zdravom razumu. Potreba za razvijanjem novih načina koji će doprinijeti brzini, efikasnosti i ekonomičnosti rješavanja sporova dovela je medijacije i njenog sve češćeg korištenja. U medijaciji poslodavac i radnik mogu biti zadovoljni ne samo dogovorom koji će se dobrovoljno ispuniti, već i pristupom u rješavanju spora.

Postizanjem rješenja radnog spora (nagodbe) koje će se dobrovoljno ispuniti nakon provedene medijacije, i radnika i poslodavca čine zadovoljnim. Takav rezultat im pomaže obnoviti izgubljeno povjerenje i izbjeći razorne efekte rješavanja sporova kroz sudski postupak. Također, treba napomenuti medijacija ne isključuje pravo stranaka na podnošenje tužbe sudu, posebno kada je riječ o strogim zakonskim rokovima u tom pogledu.