Stranke slobodno odabiru osobu medijatora, suca u parnici ne mogu birati. One u svako doba mogu odustati od medijacije i od medijatora, a od parnice i od suda u pravilu ne. Parnica je dugotrajna i neizvjesna. Zbog dugotrajnosti sudski postupak je skup. Medijacija je brz i ekonomičan postupak, a neizvjesnosti oko sadržaja nagodbe nema, jer o njenom sadržaju odlučuju isključivo stranke. Stranke nagodbom postižu vlastito rješenje, a sudskom odlukom im se rješenje nameće.
Nagodbom u medijaciji spor se trajno okončava, a presudu stranke mogu pobijati pravnim lijekovima. Nagodba u medijaciji izvršava se dobrovoljno. Sudska presuda se najčešće izvršava prisilno. Presudom je najmanje jedna stranka pobjednik, a druga gubitnik. Nagodbom u medijaciji nema pobjednika i gubitnika, sve stranke su zadovoljile neki svoj interes u najvećoj mogućoj mjeri u tom trenutku.
U medijaciji se za razliku od parnice ne izvode dokazi, ne saslušavaju svjedoci, nema vodi zapisnik, a podnesci nisu nužni. U sudskom postupku sva komunikacija je pisana i posredna, a u medijaciji se ona odvija brzo, neposredno te telefonskim, elektronskim ili online putem. U medijaciji stranke osobno i aktivno sudjeluju pored punomoćnika, a u parnici one najčešće sudjeluju posredno preko svojih punomoćnika i na taj način posredno komuniciraju i sa sudom i sa protivnom stranom.
Parnica se bavi prošlošću, medijacija sadašnjošću u budućnošću. Stranke u medijaciji su gospodari spora od njegovog početka do kraja. U sudskom postupku stranke ne gospodare sporom.
„Parnica ruši, a medijacija gradi mostove između stranaka.“