Stranke samostalno odlučuju o angažiranju odvjetnika u medijaciji. Njihova prisutnost u medijaciji nije obavezna, međutim, u daleko najvećem broju medijacija odvjetnici redovito sudjeluju u medijaciji zajedno sa svojim strankama. Oni u medijaciji imaju svojstvo savjetnika stranaka i zastupnika njihovih interesa.

Njihova uloga je u mnogome drugačija od one koju imaju u parnici ili u arbitražnom postupku, no veoma komplementarna. Odvjetnici bliski medijaciji i zastupanju stranaka u medijaciji, često su najveći saveznici medijacije i njenog okončanja nagodbom.

Iz iskustva odvjetnika koji su medijaciju svrstali u svoju paletu pravnih usluga, a među njima i posebno uslugu zastupanja u medijaciji, pokazalo se da su s medijacijom zadovoljne ne samo njihove stranke, već i odvjetnici. Zašto je tome tako?

U medijaciji i stranke i odvjetnici imaju priliku veoma dobro međusobno se upoznati i provesti daleko više aktivnog i kvalitetnog vremena zajedno, nego što je to mogu u parnici ili arbitražnom postupku. Riječ je o vremenu pripreme za medijaciju, o vremenu tijekom i nakon medijacije.

I stranke i odvjetnici imaju priliku u medijaciji razgovarati s medijatorom o svim važnim pitanjima spora i odnosa između njih i stranaka, za razliku od razgovora sa sucem i arbitrom koji je vrlo ograničen, služben, formalan i vezan isključivo uz predmet zahtjeva. Medijator kao treća neutralna osoba od povjerenja stranaka osoba, često može sa strankama razgovarati na drugačiji način od njihovih odvjetnika i reći im ili predložiti stvari koje odvjetnici često ne mogu.

Primjerice, i stranke i odvjetnici u medijaciji uz pomoć medijatora, imaju priliku testirati održivost i snagu vlastitih pravnih pozicija, stavova, mišljenja i subjektivnih istina. Zbog povjerljive, otvorene, slobodne i nefiltrirane međusobne komunikacije i takve komunikacije s medijatorom, te slobodne razmjene informacija i isprava koje nisu imale ranije, i jedna i druga strana u medijaciji dobivaju priliku bolje se čuti, slušati i razumjeti jedna drugu. Pored toga medijacija omogućuje da i jedna i druga strana sazna stvarne potrebe i interese one druge. Na taj način mogu korigirati početne pozicije i stavove u pravcu rješenja koje će odgovarati i jednoj i drugoj.

U medijaciji je isključeno nadmetanje između stranaka i odvjetnika te natjecanje oko toga tko je od njih u pravu. Oni se ne moraju iscrpljivati u uvjeravanju medijatora tko je u pravu, već u kvalitetnoj i produktivnoj međusobnoj komunikaciju i uz potporu medijatora sve vrijeme i energiju umjesto na međusobno pobjeđivanje uložiti u traženje rješenja spora.

Ovakav pristup razvija ne samo partnerstvo između stranke i odvjetnika na jednoj strani, već i partnerstvo stranaka i odvjetnika na suprotnim stranama – partnerstvo u rješavanju zajedničkog problema.

Odvjetnici na ovaj način imaju priliku uvećati svoju reputaciju na samo kod svoje, već i kod suprotne stranke. Stranke zadovoljne svojim odvjetnicima u medijaciji preporučuju ih rado drugima i donose im nove poslove, pa i medijacije. Medijacija odvjetnicima daje priliku osjećati se dobro sa sobom i obavljenim poslom na način koji u parnici ili arbitraži sebi ne mogu priuštiti.

Početne zapreke na strani odvjetnika u korištenju medijacije

Pravnici svoju djelatnost temelje na dugogodišnjoj tradiciji i na specijaliziranom pravnom znanju. Naučeni su sporove rješavati na temelju prava i u sudovima. Takva profesionalna preokupiranost uvelike ih priječi u promjenama u njihovim pristupima. Odvjetnici se prirodno osjećaju dobro kad imaju kontrolu primjenjujući ono što najbolje znaju – pravo.

Među mnogim odvjetnicima i pravnicima uopće, još uvijek u određenoj mjeri postoji nerazumijevanje, pa i u nekoliko podcjenjivanje medijacije. Ovakav pristup pojavljuje se najmanje zbog dva razloga. Prvi, najčešće jer se mnogi od njih još nisu izložili kvalitetnoj medijaciji, kao ni (kvalitetnim) edukacijama o medijaciji i zastupanju u medijaciji. Drugo, i stranke i njihovi odvjetnici, rijetko se odlučuju tražiti pomoć pri rješavanju spora u čijem rješavanju su sudjelovali, ali u njemu nisu uspjeli. Često se smatra da je angažiranje medijatora u tom trenutku priznanje da spor nisu u stanju riješiti sami. Pri tome oni pojedinačno ili zajedno nisu svjesni da nije riječ o njihovoj nesposobnosti rješenja spora, već o pristupu pri kojem pravnici i odvjetnici uvijek postupaju na jednaki i uobičajeni način sukladan njihovim tradicionalnim ulogama u kojima sve oko sebe mjere samo pravnim metrom i fokusirani su na jednostrane interes vlastitih stranaka, umjesto na interese svih sudionika spora. Gotovo je nemoguće napustiti poziciju jednostranog zagovarača vlastitog interesa ili interes svoje stranke, bez pomoći treće neutralne osobe u sredini, medijatora ili medijatorice.

Medijator je najveća dodana vrijednost neuspjelim izravnim pregovorima stranaka i njihovih odvjetnika. Zato medijacija nije alternativa parnici ili arbitraži, već neuspjelim izravnim i samostalnim pregovorima. Zato je trenutak kada izravni pregovori ne uspiju, neovisno o razlozima za to, pravo vrijeme za medijaciju i medijatora (napredno i potpomognuto pregovaranje).

Sve veći broj odvjetnika prepoznaje iznimne prednosti medijacije

Svaka generalizacija je pogrešna, pa tako i ona koja se često vezuje uz odvjetnike i medijaciju. Danas postoji veliki broj odvjetnika i odvjetnica koji u medijaciji vide sjajnu priliku za sebe i njihove stranke. Da bi medijacija dobila veći broj odvjetnika na svoju stranu, potrebno je razumjeti razloge zašto je odvjetnici prihvaćaju manje od očekivanja. Tvrdi se da se neki drže da je medijacija prijetnja njihovim interesima; neki da im medijacija pored njihovih vještina nije potrebna; neki da će njihove stranke pomisliti da ne znaju svoj posao ako joj predlože medijaciju; neki ne dovoljno poznaju medijaciju i zato se nevoljko za nju odlučuju; neki vjeruju da će sigurno uspjeti u parnici i da im ne treba dogovaranje; neki misle da je prijedlog za medijaciju znak slabosti, a neki da je medijacija čisti gubitak vremena.

S druge strane, odvjetnici novog kova ozbiljno prihvaćaju medijaciju i prepoznaju njene prednosti. I stranke i odvjetnici žude za više kontrole u sporovima. U medijaciji je mogu ostvariti u najvišem mogućem stupnju. Medijacija znači mnogo manje tenzija, više ugode i više pravde za stranke. U njoj nema rizika od nepovoljne sudske odluke i od nemogućnosti naplate troškova bilo od svoje bilo od druge stranke. Mnoge su prednosti izravnog uključivanja stranaka u medijaciju. Medijacija omogućuje iznimno brzo rješenje spora. Ona kreira visoku reputaciju za odvjetnike i dovodi ih na glas kao profesionalce koji rješavaju probleme. Zadovoljne stranke svoje odvjetnike preporučuju drugima i generiraju novi posao.

Medijacija je u najboljem interesu odvjetnika zato što je ona često u najboljem interesu njihovih stranaka.

Kad su se alternativni načini rješavanja sporova, među kojima prednjači medijacija, pojavili u SAD-u kroz kraticu ADR (Alternative Dispute Resolution), američki odvjetnici su je preimenovali u „Alarming drop of revenues“. Međutim, kada su uskoro uvidjeli kolike prednosti medijacija donosi njima i njihovim strankama, stvorili su novi slogan: „Happy clients pay their bills.“

Hrvatska udruga za mirenje (HUM) je dodijelila nagradu za najboljeg odvjetnika i najbolje odvjetničko društvo u medijaciji u 2020. Obje su ponosno prihvaćene.