U sklopu četvrtog zaredom Tjedna mirenja i svečanosti povodom Svjetskog dana rješavanja sukoba 20. listopada 2016. Hrvatska udruga za mirenje (HUM) je u svrhu snažnije promocije mirenja (medijacije) i kulture mira u našoj društvenoj zajednici te u svrhu poticaja brojnim izmiriteljima (medijatorima) da ustraju u nastojanjima da mirenje postane općeprihvaćeni način rješavanja sukoba i sporova te da svojim radom, trudom i sposobnostima što prije opravdano zasluže svoje mjesto u sustavu rješavanja sporova, odlučila dodijeliti posebne nagrade fizičkim i pravnim osobama zaslužnim za primjenu, edukaciju, unapređenje, razvoj i promicanju mirenja i kulture mira u Republici Hrvatskoj.

HUM-ova Medijacijska nagrada za školskog medijatora 2016. dodijeljena je Kseniji Jovičić, diplomiranoj pravnici i profesorici u Ekonomskoj školi Vukovar u Vukovaru.

RECITE NAM NEŠTO O SEBI. KAKO BI OPISALI SAMI SEBE?

Ja sam Ksenija Jovičić, diplomirana pravnica. Živim u Vinkovcima, a radim u Ekonomskoj školi Vukovar u Vukovaru. Volim život i volim sve ljude. Trudim se svaki dan biti što dobronamjernija, tolerantnija, dobrodušnija i hrabrija. Trudim se slušati i čuti ljude s kojima dolazim u kontakt. Mislim i osjećam da je život lijep i da nam se događa puno lijepih stvari. I volim pričati o tome.

POSTOJI LI OSOBA ILI VIŠE NJIH KOJE SU VAS POSEBNO INSPIRIRALE U VAŠEM ŽIVOTU I RADU? TKO SU ONE I NA KOJI NAČIN SU UTJECALE NA VAS?

Uvijek sam imala dobre učitelje, u stvari odlične učitelje. Kako one u formalnom obrazovanju, tako i učitelje koje sam sama odabrala i prepoznala njihova shvaćanja života i svijeta kao pravilna.

Puno ih je – svi oni ukazuju na rad, molitvu i ljubav.

KADA STE SE I GDJE PO PRVI PUT SUSRELI S MIRENJEM?

Mislim da sam za pojam „mirenja“ prvi put čula 2005. kada sam sudjelovala na radionici koju je udruga „Mali korak“ ( profesorice: Maja Uzelac, Duška Pribičević Gelb i Karmen Ratković) održala za profesore u Vukovaru. Budući da sam tih godina počela predavati predmet Ljudska prava sate sam organizirala tako da smo gradivo učili kroz radionice po priručniku „111 koraka prema demokraciji i ljudskim pravima „.

U HUM-U STE ZAVRŠILI OSNOVNU OBUKU ZA IZMIRITELJE. ŠTO VAS JE MOTIVIRALO DA SE PRIJAVITE ?

Prijedlog da odem u HUM dao mi je Siniša Štimac splitski odvjetnik. Rekao je da je to što Srđan Šimac i članovi HUM-a rade – ČUDO i da bi to bilo nešto za mene. I danas, kada me netko upita što je to mirenje prva asocijacija mi je – čudo. Moram reći da sam zadivljena time što mirenje može učiniti u životima ljudi. U stvari zadivljena sam prvenstveno time što je učinilo u mome životu. Kao da sam čekala da mi se to dogodi, kao da sam znala da postoji nešto dobro kada sam se upisala na pravni fakultet. Saznajući da postoji način da se sporovi riješe slušanjem, razgovorom i dogovorom postalo mi je lakše, kako se ono kaže „pao mi je teret sa srca“. Vidjela sam da postoje ljudi i načini kako da se svi osjećaju dobro. Zahvalna sam HUM-u, njenim osnivačima, svim dragim ljudima, članovima i prijateljima HUM-a.

KOJA SU VAŠA OČEKIVANJA BILA PRIJE OBUKE I JESU LI SE ISPUNILA PO ZAVRŠETKU OBUKE?

Bila sam znatiželjna i radovala sam se susretu s ljudima koji smatraju da se sporovi mogu riješiti na miran način, uz poštovanje strana u sporu. Znala sam da je to moguće, ako bi imali malo strpljenja i volje da saslušaju jedni druge, ali me zanimalo kako se to radi, kako se to postiže. To je bilo nešto potpuno drukčije. Sva moja očekivanja su ispunjena, i više od toga! Mislim da bi svi ljudi trebali proći bar osnovnu obuku kako bi lakše prolazili kroz situacije koje im se pojave u životima. Upoznajući izmiritelje, skida se veo s očiju i s uma i otvaraju se horizonti. Vidi se da postoji nada, ako postoji dobra volja i da je sve u životu moguće.

PRIMJENJUJETE LI STEČENA ZNANJA I VJEŠTINE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU I MOŽETE LI NAM DATI PONEKI PRIMJER KAKO VAM POMAŽU?

Oduvijek sam znala da do sukoba dolazi jer ljudi međusobno kvalitetno i dovoljno ne komuniciraju. Vidjevši to često sam samoinicijativno posredovala između članova obitelji, prijatelja, kolega na poslu, učenika. Čovjeku često trebaju pouzdanici u radu, kako bi ustrajali u namjerama, a koje sam ja stekla u ljudima koji se bave mirenjem. A isto tako, važno je znati da nismo svemogući i da se neki sukobi i ne mogu riješiti onako kako smo zamislili ili se uopće ne mogu riješiti, ali da zbog toga ne treba očajavati jer je važno pokrenuti kotač, pogurati ga malo, a jednog dana će sve izaći na dobro. Obuka za izmiritelje uči kako razgovarati s ljudima i kako prihvaćati rezultate, ma kakvi oni bili.

U ŠKOLI NASTOJITE KROZ RAZLIČITE AKTIVNOSTI I RADIONICE UPOZNATI UČENIKE/ICE S MIRENJEM. MOŽETE LI NAM REĆI O ČEMU JE RIJEČ?

Mislim da je potrebno živjeti miriteljski; neprestano poučavati o mirenju, to znači: govoriti o mirenju, ponašati se miriteljski i ukazivati na tehnike mirenja, kao i na primjere uspješno riješenih sporova. Predajem predmet Ljudska prava i u okviru njega govorimo i o načinima mirnog rješavanja sporova pa i o medijaciji ili mirenju. Od kada sam prošla obuke za izmiritelje veći broj sati u nastavi posvećujem mirenju. Željela bih da se svi učenici, nastavnici i svi ostali zaposlenici škole upoznaju s mirenjem. Za divno čudo to i uspijevamo. Preuzela sam obavezu da svake godine na satu razrednika, u svim razredima predstavim način mirnog rješavanja sporova. Koristim prezentacije i plakate koje su izradili učenici na predmetu Ljudska prava, kao pomoćna sredstva za predstavljanje. U postupku smo osnivanja Kluba medijatora, a namjera nam je da kao gosti ( učenici škole – medijatori) s mirenjem upoznamo i učenike drugih škola u gradu.

KADA UČENIKE/ICE PRVI PUT UPOZNATE S MIRENJEM KOJE SU NJIHOVE REAKCIJE?

Učenici 3. i 4. razreda su pomalo iznenađeni i nepovjerljivi. U početku s čuđenjem u nevjerici slušaju, ali se svi slože da je mirenje bolje od suđenja. Najzanimljivije je upoznavati s mirenjem učenike prvih i drugih razreda. Oni mirenje prihvaćaju kao najbolji i najvažniji način rješavanja sporova, ništa ih ne čudi. Više ih čudi kako se i zašto o tome priča, kada je to nešto sasvim prirodno.

HUM JE PREPOZNAO VAŠ RAD I DODIJELIO VAM MEDIJACIJSKU NAGRADU ”ŠKOLSKI MEDIJATOR 2016”. MOŽETE LI NAM REĆI KOJE ZNAČENJE ONA IMA ZA VAS?

Hvala HUM-u na nagradi! Za mene ona predstavlja dvije stvari. Kao prvo, ona je za mene kao nagrada za životno djelo, jer sam rođena i živim u okruženju gdje je oduvijek trebalo vježbati toleranciju i cijeli život ukazujem ljudima s kojima živim da i ona druga strana ima svoju sliku svijeta i situacije koja se nama ne mora sviđati, ali postoji. I da su oni drugi drukčiji, ali isto vrijedni kao mi. Kako trebamo na trenutak ući u cipele te druge osobe i pogledati svijet iz njene perspektive. A kao drugo – poticaj da i dalje nastavim raditi ono što mislim da je najvažnije u životu pa tako i u školi – voljeti ljude i učiti ih da je život lijep, da je različitost bogatstvo koje nam daje razna iskustva i obogaćuje nam svakodnevicu, a tako i živote. Da nam je mjesto i vrijeme u kojemu živimo privilegija i prilika da vježbamo dobrotu, da volimo jedni druge.

MLADI LJUDI SU BUDUĆNOST NAŠEG DRUŠTVA. KAKVU BISTE IM PORUKU, SAVJET ŽELJELI POSLATI?

Život je lijep! Vjerujte i vrijedno radite. Pokazujte razumijevanje za ljude oko vas. Budite blagi prema njima, upućujte im lijepe riječi i hrabrite ih. Svaki dan vježbajte dobrotu!

I..najvažnije…Ne vrijeme, ljubav liječi sve!

ODGOVORITE NA JEDNO PITANJE KOJE BISTE POSTAVILI SAMI SEBI.

Kada ćeš se disciplinirati i početi provoditi sve te divne zamisli koje imaš?

Hm…mislim da ću prvi korak učiniti večeras. Hvala HUM-e!

Intervju provela: Anita Kutlić