U sklopu četvrtog zaredom Tjedna mirenja i današnje svečanosti povodom Svjetskog dana rješavanja sukoba 20. listopada 2016. Hrvatska udruga za mirenje (HUM) je u svrhu snažnije promocije mirenja (medijacije) i kulture mira u našoj društvenoj zajednici te u svrhu poticaja brojnim izmiriteljima (medijatorima) da ustraju u nastojanjima da mirenje postane općeprihvaćeni način rješavanja sukoba i sporova te da svojim radom, trudom i sposobnostima što prije opravdano zasluže svoje mjesto u sustavu rješavanja sporova, odlučila dodijeliti posebne nagrade fizičkim i pravnim osobama zaslužnim za primjenu, edukaciju, unapređenje, razvoj i promicanju mirenja i kulture mira u Republici Hrvatskoj.

HUM-ova Medijacijska nagrada za prijatelja mirenja 2016. dodijeljena je Ivanu Matešiću, diplomiranom pravniku koji je nakon dugogodišnje odvjetničke karijere postao izmiritelj. Po njegovim riječima, medijatori trebaju imati:
– slobodu, samostalnost, principijelnost izviđača
– upornost mrava
– aktivni humanizam Gandhija
– požrtvovnost, čovjekoljublje Majke Tereze
– dostojanstvo, povjerljivost nadbiskupa – genijalnost nobelovca
– kreativnost, dosjetljivost, snalažljivost odvjetnika
– neposrednost, šarm, osmijeh filmske zvijezde
– koncentraciju budističkog svećenika
– optimizam brodolomca
– psihofizičku snagu i izdržljivost olimpijca
– kulturu i vještinu govorništva Demostena
– samokontrolu i vještinu komuniciranja diplomata – debelu kožu nilskog konja

INTERVJU S PRIJATELJEM MIRENJA 2016. IVANOM MATEŠIĆEM

1. MOŽETE LI NAM SE PREDSTAVITI I REĆI NEŠTO O SEBI. KAKO BISTE SEBE OPISALI?

Rodio sam se u Puli, a najduže živim u Splitu. Međutim ne osjećam se Splićom, čak ni Dalmatincem! Moj otac je iz Garešnice, a majka iz Boke Kotorske. Više se osjećam Bokeljem, ali imam dijelova kolektivne svijesti Dalmatinca.

Srednju školu i pravni fakultet završio sam u Splitu. Od svoje petnaeste godine bavim se intenzivno sportom: džudom desetak godina, kroz natjecanja; aikidom preko trideset godina; jogom desetak godina, sportskim streličarstvom desetak godina.

U međuvremenu sam se dosta bavio aktivističkim radom, s mladima, u omladinskim organizacijama u mjesnim zajednicama. To aktivističko djelovanje u zajednici najviše me odredilo i usmjerilo u pravcu djelovanja na pomaganju građanima u rješavanju njihovih nesporazuma, sporova i problema u zajednici.

2. JESTE LI ODUVIJEK ZNALI DA ŽELITE BITI PRAVNIK? ŠTO VAS JE MOTIVIRALO DA SVOJ PROFESIONALNI PUT USMJERITE U TOM PRAVCU?

Ta ideja da kroz djelovanje pravnika mogu ljudima pomagati u rješavanju nesporazuma i problema, javila se pred kraj srednje škole i to me navelo da se upišem na pravni studij u Splitu. Želio sam što više doznati o pravu i svemu što je u vezi s tim, tako da sam čitao brojne knjige koje su mi pomogle da stvorim sliku drugačije stvarnosti nego što su je prikazivale službene, državne novine, mediji, institucije. To se protezalo na ukupne društvene događaje i svakodnevnu realnost.

Mislio sam da ću kao odvjetnik moći više učiniti za pravo i pravdu, ali sam se prevario. Vjerojatno nisam bio spreman ni pripremljen, a ni odgojen za takav oblik ponašanja i djelovanja pa sam se ostavio „ćorava posla“.

Prva prilika koja se mi se ukazala bio je niz treninga, radionica i seminara o mirenju, mirenja u kolektivnim radnim sporovima, facilitacijsko vođenje grupa i organizacija u rješavanju problema i kriza, a njih je organizirala Američka nevladina grupacija koja je snosila sve troškove osposobljavanja prvih grupa miritelja. Rado sam se kao odvjetnik uključio u taj program te sam u nekoliko godina prošao sve razine osposobljavanja u mirenjima i rješavanjima kriznih situacija koje se pojavljuju u društvu.

3. POSTOJI LI OSOBA ILI VIŠE NJIH KOJE SU VAS POSEBNO INSPIRIRALE U VAŠEM ŽIVOTU I RADU? TKO SU ONE I NA KOJI NAČIN SU UTJECALE NA VAS?

Ima nekoliko osoba koje su mi prenijele svoje ideje, ohrabrenja, poticaje i znanja. Ta znanja, principe i ideje prenosim dalje i koristim u praktičnom djelovanju pomažući ljudima u zajednici.

4. KADA I GDJE STE SE PRVI PUT SUSRELI S MIRENJEM?

Prvo praktično mirenje osim kroz radionice i treninge, imao sam u kolektivnom radnom sporu između sindikata i uprave jednog trgovačkog društva. Prijetio je štrajk povodom Kolektivnog ugovora. Mirenje je bilo uspješno, jer su obje strane željele naći rješenje i krenuti dalje. Od tada sam imao preko stotinu mirenja te vrste. Vodio sam i individualna radnička mirenja, građanska mirenja, mirenja susjeda, svađa oko imovine i njihove podjele, mirenja bračnih drugova, obiteljska mirenja, svađa radi raznih ovisnosti, sukoba učenika u srednjim školama, mirenja radi poslovnih prevara i druga.

5. ŠTO VAS JE MOTIVIRALO DA SE POČNETE BAVITI MIRENJEM?

Još iz svoje rane mladosti često su me prijatelji vršnjaci zvali da presuđujem u svađama, jer su kako kažu, jedino meni vjerovali. U vojsci su me albanski vojnici uvijek zvali da odlučujem tko je u pravu u njihovim svađama, jer su mi vjerovali. Nisam nikada mogao logično objasniti zašto je to tako budući da su se oni jedini držali odvojeno unutar vojnih grupa.

Znam da sam oduvijek želio pomagati ljudima da razgovaraju, druže se, pomažu jedni drugima, a prilika da se osposobim, naučim kako to raditi, pružila mi se kroz mirenje, medijaciju i facilitaciju.

6. OVLAŠTENI STE IZMIRITELJ. KAKVA SU VAŠA ISKUSTVA U POSTUPCIMA MIRENJA?

Iskustva su vrlo raznovrsna, multidisciplinarna, različitih razina, energija izražavanja svih vrsta emocija koje čovjek sreće, pročita u knjigama ili vidi u filmovima. Svako mirenje je specifično, jedinstveno, jer su takvi ljudi sa svojim životnim pričama koje su samo njihove, jedinstvene, a susreću se zajedno u nekoj komunikaciji koja se narušila, a vas su zamolili da im pomognete, jer sami nisu u stanju riješiti vlastiti problem premda to žele. Nema te knjige koja vam može dati sigurnu formulu za rješavanje nekog miriteljskog slučaja, kao što nema takvog miritelja koji će reći: „ovo vam se rješava tako i tako“! Morate shvatiti da ste vi kao osoba, kao miritelj, jednako jedinstveni kao i oni kojima pomažete i da nema formule već da budete opušteni, slobodni, srdačni, prijateljski, ohrabrujte, trenirajte neposrednost bez glume, svesrdno iz srca pomažite i razvijajte kreativnost.

Naravno da se mogu naučiti osnovni principi, metode i tehnike mirenja. Međutim, to su samo dobri temelji na kojima vi dalje gradite “svoju kuću” i uređujete je prema sebi, svome shvaćanju, stavovima, iskustvu, uvjerenju, odgoju … Vrijednost kuće je u njenoj praznini, koju vi ispunjavate i trebate ispunjavati. Ako dobijete gotovu, namještenu i ispunjenu kuću, gdje ste tada vi, što je tu vaše? Važno je biti svoj! Ne dozvolite da vas uniformiraju, jer ste u tom slučaju postajete uniforma, a ne vi – miritelj.

7. SURAĐUJETE S RAZNIM INSTITUCIJAMA (POLICIJA, ŠKOLA). KOJI SU REZULTATI VAŠE SURADNJE? NA KOJI NAČIN STE IM PRIBLIŽILI MIRENJE OBZIROM DA JE ONO JOŠ UVIJEK NEPOZNANICA U NAŠEM DRUŠTVU?

Što se tiče suradnje sa srednjim školama ona traje već 6 godina. Svaku godinu izaberem i dogovorim se s ravnateljima 5-6 srednjih škola, u kojima za maturante održim prezentaciju teme: “Mirenje kao kultura komuniciranja u rješavanju nesporazuma ili sporova“. Za vrijeme školskog sata iz predmeta „Politika i gospodarstvo“, maturanti saznaju što je mirenje, kako se ono priprema, organizira, odvija, što je ključno da bi mirenje uspjelo, primjere mirenja iz raznih područja života i komunikacija pojedinaca, grupa ili organizacija, o značaju i ulozi mirenja u zajednici (kvartu, kotaru), kako nastupati i popularizirati mirenje, odgovarati na njihova pitanja. Pri kraju svakog sata, maturanti ispunjavaju evaluacijski list s 9 pitanja. Oni se statistički obrade i rezultati dostavljaju ravnateljima. U pravilu su ravnatelji ugodno iznenađeni kako su maturanti zrelo i afirmativno odgovarali na pitanja i pozitivno prihvatili mirenje kao jedan od ključeva uspješnog rješavanja brojnih problema narušenih komunikacija u društvu.

S policijskom upravom Splitsko-dalmatinske županije na početku naše suradnje organizirali smo radionicu pod nazivom: “Policajac u zajednici“. To je dio naše suradnje u njihovom programu osposobljavanja policajaca u kvartu i odnosio se na komuniciranje policajaca u uniformi s građanima. Tu suradnju nastavljamo sa zajedničkim programom „Policajac-medijator, nova snaga zajednice“, a u to smo uključili aktivnosti usmjerene na razvijanje i osposobljavanje za djelovanje Vijeća za prevenciju kriminaliteta, po kotarevima.

Centar kojega vodim ima odličnu suradnju s Udrugom „Dalmatinski potrošač“ s kojom pozivamo i omogućavamo građanima koji imaju probleme s naplatama računa (ovrhama) vodovoda, HEP-a, tele-operatera i drugih sporova s trgovačkim društvima, da kroz proces mirenja, riješe nastale probleme. Namjera je da svaka od tih organizacija u svoje akte unese odredbu o obveznom mirnom rješavanju sporova prije ovrha ili tužbi.

Jedna od važnih aktivnosti je i nastojanje koje se sve više razvija, da se mirenje uključi u djelovanje građana u zajednici (kvartu, kotaru) u obliku rada savjetovališta za mirenje u obitelji, među susjedima, s gradskim organima uprave, poslovnim pitanjima i drugo što se pojavi kao problem u komunikaciji. Nema zgrade u kvartu koja nema neke probleme ili važna pitanja za rješavati, a gdje miritelji ne mogu pomoći. A jednako važna je spoznaja činjenice da se problem makar jedne obitelji u zgradi, odražava na cijelu zgradu. O tome treba informirati građane i s njima o tome razgovarati.

Nužno malo po malo osvijestiti da nitko nije sam u zajednici, već smo svi povezani, međuovisni, jedinstveni te da se kako problemi tako i radosti jednih, odražavaju na sve druge u zajednici.

Kada se čovjek malo zamisli mogao bi reći da je miritelja malo u odnosu broj raznovrsnih problema u društvu koji zahtijevaju rješavanje.

8. MAJSTOR STE AIKIDA, A FILOZOFIJA AIKIDA JE DA NEMA POBJEDNIKA I PORAŽENOG, MOŽETE LI NAM NEŠTO VIŠE REĆI O TOJ VJEŠTINI I KAKVU POVEZNICU IMA S MIRENJEM?

Aikido je prvotno bio isključivo ratnička vještina koja se razvila iz kombiniranja taktika i tehnika korištenja samurajske sablje, koplja, ručnih i nožnih tehnika te vještine kretanja ne bi li se sve to zajedno efikasno koristilo na bojnom polju među brojnim napadačima. Uspješnost primjene aikida ovisi o treningu fizičke i psihomentalne prirode s ciljem postizanja fizičke i mentalne snage i kondicije.

Osnivač aikida Morihei Ueshiba je kao vrlo školovan i treniran pripadnik japanske vojske u Kini, došao u priliku upoznati kineske borilačke vještine kung-fu i thai-chi koje imaju drugačiji pristup u borbi od samurajskog svojstvenog samo Japancima. To je bitno različiti pristup borbi i metodama korištenja taktika i tehnika na bojnom polju. Osnova je shvaćanje da se protivnik ne mora ubiti, poraziti, porobiti da bi bili pobjednik, jer postoje drugačiji, vrlo uspješni načini da se ostvari pobjeda bez borbe. Osnova je: koristiti kretanje i primjenjivati tehnike koje protivnika navedu da svojim napadom sam sebe dovede u podređen položaj i olakša primjenu tehnike kontrole nad njim. Na taj način protivnik se ne poražava, ne ponižava, ne porobljava, već ga se samo dovedi pod kontrolu i nudi mu se izlaz: budimo prijatelji, surađujmo, za zajedničku dobrobit. To je bit istočnjačke mudrosti djelovanja i ratovanja.

Tako je Ueshiba s tim novim saznanjima došao u Japan i stvorio aikido. Nastao je od surovih taktika i tehnika samuraja uz primjenu tehnika usklađenog kretanja zajedno s protivnikom, koristeći njegovu napadačku snagu i energiju protiv njega samoga. Napadač prestaje biti napadač, jer pobjeđuje sebe. A pobjednik nije pobjednik, jer borbe nije ni bilo. Zato se često kaže da u aikidu nema ni pobjednika ni poraženog.

To se ne može postići bez psihomentalnog treniranja. Taj dio učenja Japanski majstori nam ne prenose i ne poučavaju zapadnjake, jer je to njihova tajna koja nas razlikuje.

Ključna je rečenica: Aikido je ratnička vještina i ona vrijedi samo ako je efikasna. Jednako je i s mirenjem. Treba se dobro potruditi, mnogo trenirati, praktično djelovati, a mjerilo svega rada i truda je efikasnost. To je princip taktike i tehnike aikida u miriteljstvu, uvijek usklađen s napadom, protivnikom, problemom, sporom, sukobom.

Aikido je samo jedan od brojnih oblika usklađenog komuniciranja, baš kao i mirenje!

9. HUM JE PREPOZNAO VAŠ RAD NA PODRUČJU MIRENJA I DODIJELIO VAM MEDIJACIJSKU NAGRADU PRIJATELJ MIRENJA U 2016. MOŽETE LI NAM REĆI KOJE ZNAČENJE OVA NAGRADA IMA ZA VAS?

HUM kao krovna organizacija miritelja u Hrvatskoj mnogo čini na razvijanju i popularizaciji mirenja i tu joj svaka čast i sve pohvale te zahvalnost. Nagrade koje se dijele povodom značajnih datuma za miriteljstvo daju na temelju pokazanih aktivnosti i uspjeha u miriteljskom djelovanju svih onih koji su ih dobili. Za sada su nagrade dodijeljene samo onima za čije se djelovanje i pozitivan utjecaj na razvijanje i populariziranje mirenja zna. Vjerujem da ima mnogo onih za čije se uspješno miriteljsko djelovanje ne zna. Bilo bi dobro imati što više informacija o djelovanju miritelja na području cijele Hrvatske, ako ih ima? Svako priznanje je poticaj i u tome treba ustrajati. Ja sam na svojoj nagradi zahvalan i ona mi je poticaj!

10. KAKVA SU VAŠA PREDVIĐANJA U VEZI MIRENJA U BUDUĆNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ?

Predlažem da u kratkim crtama pogledamo moje viđenje stanja miriteljstva u Hrvatskoj i tada pokušamo stvoriti projekciju moguće budućnosti!?

Poznato je da u nas ima više miritelja nego mirenja. Brojni miritelji su registrirani u Registru Ministarstva pravosuđa, a ima ih zaslužnih i poznatih koji nisu registrirani, jer su zaslužni i poznati kao znanstvenici ili političari. Oni su u miriteljskim tvrđavama koje su strogo povezane i zatvorene, kao tajna društva, a nalaze se u HGK, HOK, HUP, HUO, HUB, HODVJK. Oni kada govore o mirenju, misle samo na sebe i svoje mirenje, jer drugačije i kvalitetno mirenje ne postoji izvan njihovih utvrda.

Što se tiče pravosuđa Ministarstvo pravosuđa je kao svoj važan projekt uzelo sebi za pravo da određuje gdje će se mirenje provoditi, a gdje neće u pravosuđu. Tako je odredilo 9 općinskih sudova i Visoki trgovački sud da organiziraju i provode mirenja u Hrvatskom pravosuđu. Na drugoj strani, Vlada je donijela Uredbu o obveznom mirenju u sporovima u kojima netko tuži RH, a koje treba organizirati DORH. U Splitu toga nema. Kao što nema mirenja ni na trgovačkom, općinskom ili županijskom sudu. Ako sam se prevario, nitko sretniji od mene.

U situaciji vrlo snažne i raznovrsne krize u Hrvatskoj na brojnim razinama kršenja ustavnih i zakonskih prava građana, mirenje je nasušna potreba i interes građana u zajednici i ukupnog društva.

Miritelji su visokostručne, kompetentne osobe koje imaju informacije o ključnim uzrocima društvene krize u Hrvata, shvaćaju ih, znaju moguće putove i načine rješavanja problema, samo nisu svjesni tih svojih mogućnosti, kolektivne snage i potrebe za njihovim uključivanjem u ukupna društvena kretanja i događanja.

Sve se više pokazuje potreba iniciranja, povezivanja, animiranja, okupljanja i organiziranja djelovanja miritelja u pomaganju građanima u zajednici kako bi zaštitili svoja ustavna prava koja se narušavaju masovno, raznovrsno i maštovito.

Miritelji u ovome, imaju veliku odgovornost. Oni mogu biti veoma korisni zajednici čiju su dio.

Kao zaključak. U Hrvatskoj ima mnogo miritelja, svi su visokoobrazovani, stručni, znaju potrebe i probleme građana, postoji logistika, postoje brojne organizacije miritelja, postoji i zakonska osnova za široko organiziranje i djelovanje, a što je najznačajnije, postoji i velika potreba društva za njihovim uključivanjem u brojne probleme.

To je slično kao da s jedne strane imate veliko polje s odličnom, plodnom zemljom, dovoljno sunca preko godine, topline, padalina, sjemena zdravog žita u vrećama, a s druge strane imate gladne ljude. Događa se da ljudi dolaze u opasnost da umru od gladi samo zato što su neodlučni i čekaju nekog drugog da im posije polje, ubere plodove i nahrani ih. Po zakonima svemira i prirode, takvi ljudi su osuđeni na propast!

I sam se pitam, što će se dogoditi kod nas s mirenjem, jer i mi smo polje iz navedene priče.

Sreća da ste postavili sljedeće pitanje u kojem se nalaze i odgovori!

11. MLADI LJUDI SU BUDUĆNOST NAŠEG DRUŠTVA. KAKVU BISTE IM PORUKU, SAVJET ŽELJELI POSLATI?

Mladi su uvijek budućnost društva, jer ostaju iza starih. Logično je postaviti pitanje u kakvom je materijalnom stanju današnje društvo, u kakvom stanju kolektivne svijesti, stanju odnosa društvenih grupacija, stanju organizacije i vođenja državnih sustava upravljanja i komuniciranja. Kakvu sadašnjost imamo i kakvu je ostavljamo mladima za budućnost? Kako će se nositi s izazovima koje im ostavljamo?

Danas među mladima sigurno ima rođenih, prirodnih, genetskih ratnika koje stariji ratnici prepoznaju Trebaju ih animirati, okupiti, organizirati i osposobiti za buduće djelovanje kao medijatore, miritelje, komunikatore. Oni će po grupama u školama, na fakultetima, u udrugama, u obitelji, u kvartu, u zajednici, dalje širiti svoje znanje, vještine i sposobnosti povećavajući broj mladih koji će pozitivno djelovati u zajednici u interesu građana i obitelji, pomažući i štiteći njihova ustavna prava i slobode.

Kada sam rekao ratnici, mislio sam na ljude koji su „ratnici zaštitnici“, jer se brinu o obitelji i zajednici, čuvaju njihove interese i brane ih od silnika, lopova, pljačkaša, osvajača, korumpiranih. Štite i pomažu slabije protiv moćnika sredstvima i metodama koje su zakonite i prirodne, univerzalne – aikido!

Već danas tražite da vas stariji miritelji poučavaju o svojim znanjima, a ne da ih čuvaju kao svoje blago – tajno znanje? Tko pita, dat će mu se!

Mladi svojom mladošću, probuđenim energijama života programirani su za djelovanje i manifestaciju u zajednici u kojoj živimo, trebaju starije koji imaju iskustvo i znanje, da ih povežu, pouče, organiziraju i aktiviraju! Za takav rada s mladima odgovorni su, imaju znanje iskustvo upravo miritelji! Mladi su budućnost miriteljstva i ujedno, odgovornost miritelja u Hrvata!

12. ODGOVORITE NA JEDNO PITANJE KOJE BISTE POSTAVILI SAMI SEBI.

Pitanje koje bih postavio sebi. Koja je svrha, motiv, izazov moga djelovanja kao medijatora ili miritelja i na koji način to ostvarivati, realizirati efikasno u zajednici gdje živim, prema građanima, njihovim obiteljima, ukupnoj zajednici?

Da bih odgovorio na ovo pitanje, odlučio sam se za vagu koju često koristim za iznalaženje mogućih odgovora na neuobičajena pitanja, kakvo je i ovo.

Na lijevu stranu vage naslagao sam realnosti življenja u kvartu, kotaru, zajednici, a na desnu stranu, posložio sam realnosti koje utječu na takav život građana pojedinca, obitelji, grupa.

Na lijevoj strani života građana u zajednici su: kršenja ustavnih prava i sloboda, zakona, nezaposlenost, siromaštvo brojnih, a bogatstvo manjine, povećanje broja ovisnika, psihički bolesti, beskućnika.

Na desnoj strani su samovolja moćnika i grupa u sustavu državnih institucija, korumpiranost, brojne blokade računa ovrhama, obiteljski problemi, problemi među susjedima, iskorištavanje i neplaćanje zaposlenika, povećanje straha za osnovnu egzistenciju i još mnogo toga, što je za neke zajednice specifično.

U jednom trenutku nisam znao na koju stranu staviti koju realnost, jer je to toliko isprepleteno i međuovisno i istovremeno. Vaga stoji mirno kao da je nešto blokira! Nije u stanju vagati, gubi svoj smisao, značaj i ulogu.

Zaključio sam da je sadašnja realnost življenja u zajednici, u stvari toliko jedinstvo uzroka i posljedice da je vrlo teško jasno odvojiti i označiti što je uzrok, a što posljedica. To je upravo ono što unosi najviše zabune, obeshrabrenosti, osjećaja beznađa i bespomoćnosti kod građana.

To se može nazvati stanje psihomentalne krize XY. Psiholozi i psihijatri imaju svoj izraz, ali se ne mogu usuglasiti koji je onaj pravi, jer to pitanje nije egzaktno i zato se ne mogu složiti. Upravo to i takvo stanje kolektivne svijesti i realnosti u zajednici, na vagi, privuklo me, animiralo, dalo svrhu, postalo izazov moga djelovanja i aktivističkog uključivanja u zajednicu, jer znam da u ovome, kao i u svakom drugom problemu, u svemiru, postoje i rješenja, jer se ni jedan problem ne javlja bez istovremenih rješenja. Ni jedno pitanje ne nastaje, a da nema istovremeno i svoje odgovore.

To su zakoni nastanka i djelovanja svakog društva i u konačnici, svemira! To je RAZVOJ! Onaj tko je toga svjestan može uspjeti i biti efikasan ratnik u zajednici – aikidoka!

Na drugi dio pitanja dati ću odgovore u knjizi koju pripremam, pod nazivom: KLJUČEVI USPJEŠNOG MIRENJA I MEDIJACIJE.