Na temelju članka 32. Statuta Hrvatske udruge za mirenje, Zagreb, Teslina 1., (u daljnjem tekstu: HUM) i članka 8. Zakona o mirenju( 18/11) Upravni odbor, na sjednici održanoj dana 3. lipnja 2019., donosi

KODEKS MEDIJATORA

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Kodeks medijatora (u nastavku teksta: Kodeks) sadrži odredbe kojima je uređeno stručno, kompetentno, profesionalno, nepristrano i neovisno postupanje medijatora u medijaciji u svim prilikama i svim vrstama sporova, na način kako to zahtijevaju dostojanstvo i ugled medijacije kao izvansudskog rješavanja sporova.

Članak 2.

Kodeks se u cijelosti odnosi na svakog medijatora koji je redovni član HUM-a, upisan u Registar izmiritelja pri Ministarstvu pravosuđa RH i potpisao je izjavu o dobrovoljnom uvrštavanju na Listu medijatora HUM-a.

Članak 3.

Svrha i cilj ovog Kodeksa je:
• donošenje smjernica za profesionalan i stručan rad medijatora,
• osiguranje zaštite sudionika u medijaciji,
• razvijanje i promoviranje povjerenja u medijaciju kao načina rješavanja sporova.

Članak 4.

(1) Svaki medijator na kojeg se primjenjuje ovaj Kodeks obvezan je prihvatiti njegove odredbe kao minimum u provođenju medijacije bez obzira na stečeno zanimanje ili prethodna stručna iskustva.
(2) Uvrštavanje na Listu medijatora koja se vodi pri HUM-u, ne predstavlja trajno pravo medijatora, nego je to pravo koje se može oduzeti u slučaju kršenja odredaba ovog Kodeksa i u drugim propisanim slučajevima.

II. KOMPETENCIJE I NAČELA POSTUPANJA MEDIJATORA I IMENOVANJE MEDIJATORA

Članak 5.

(1) Medijator će se smatrati kompetentnim za provođenje medijacije ako posjeduje potvrdu o završenoj obuci za medijatore u trajanju od najmanje 40 sati, provedenu u HUM-u, odnosno, u suradnji od strane akreditiranih institucija ovlaštenih za provođenje obuka za medijatore.
(2) Uz uvjete navedene u stavku 1. ovog članka, da bi bio kompetentan, medijator mora stalno usavršavati svoje stručno znanje i vještine i poštivati standarde koji se odnose na medijaciju, odnosno svake dvije godine pohađati dodatnu obuku za medijatore u trajanju od 20 sati.

Članak 6.

(1) Medijacija je postupak u kojem medijator kao treća, neutralna osoba pomaže sudionicima u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora.
(2) Pravo na donošenje odluka u medijaciji imaju jedino sudionici.
(3) Medijator neće nametnuti nagodbu sudionicima medijacije, nuditi pravne savjete, niti postupati kao pravni zastupnik bilo kojeg sudionika.
(4) Uloga medijatora je otklanjanje prepreka u komunikaciji među sudionicima, poticanje utvrđivanja interesa, iznošenje i ispitivanje mogućih opcija koje bi mogle odgovoriti na potrebe sudionika u medijaciji.

Članak 7.

(1) Medijatora imenuju sudionici medijacije sporazumno.
(2) Ako sudionici ne postignu sporazum o osobi ili broju medijatora, mogu zatražiti da ih odredi ili imenuje HUM.
(3) Podaci o obrazovanju, kompetentnosti, završenoj obuci i profesionalnom iskustvu medijatora trebaju biti na raspolaganju strankama.

Članak 8.

(1) Medijator mora u tijeku medijacije, zadržati nepristranost prema sudionicima, što znači da niti jednom sudioniku neće pogodovati niti riječima niti postupcima.
(2) Nepristranost podrazumijeva obvezu medijatora da pomogne svim sudionicima u pronalaženju međusobno prihvatljivog rješenja.
(3) Ako medijator uoči ili bilo koji sudionik izjavi da njegova prošlost ili iskustvo može utjecati na tijek ili ishod medijacije, medijator se mora povući iz medijacije, osim ako se sudionici ne suglase da se medijacija nastavi.

Članak 9.

(1) U medijaciji se neutralnost medijatora u odnosu na sudionike podrazumijeva.
(2) Neutralnost medijatora može biti narušena ako postoji bilo kakva sumnja u mogući sukob interesa medijatora u odnosu na medijaciju.
(3) Kao sukob interesa može se pojaviti:
• bilo koji osobni ili poslovni odnos sa bilo kojim sudionikom,
• bilo koji financijski ili drugi interes, ili direktna ili indirektna povezanost spora i medijatora, tvrtke bilo kojeg sudionika i medijatora ili povezanost na bilo koji drugi način sa bilo kojom stranom u sporu.
(4) Medijator treba obavijestiti sudionike ako nastane bilo kakva okolnost koja bi se mogla smatrati ili uzrokovati sukob interesa.

III. TIJEK MEDIJACIJE

Članak 10.

(1) Medijator će sudionicima objasniti medijaciju i opisati sličnosti te razlike sa ostalim postupcima rješavanja sporova.
(2) Medijator će istaknuti da u medijaciji on nema pravo donositi odluke, te će u tom smislu naglasiti razliku u odnosu na sudski postupak, izvansudsku nagodbu ili arbitražu.
(3) Medijator će poticati komunikaciju među sudionicima i prikupljati informacije, koliko god je potrebno, da se sudionici zajednički usuglase o tome što je predmet medijacije.

Članak 11.

(1) Prije početka medijacije, medijator mora provjeriti da li su sudionici razumjeli principe i pravila koja se primjenjuju u medijaciji.
(2) Medijator će upozoriti sudionike, između ostalog, na dobrovoljnost i povjerljivost postupka, neutralnost i nepristranost medijatora, mogućnosti odvojenih sastanaka, te uvjete pod kojima proces medijacije može biti prekinut.

Članak 12.

Na početku medijacije, medijator i sudionici će utvrditi pravila postupanja koja će svi poštivati u tijeku medijacije.

Članak 13.

(1) Dobrovoljnost medijacije predstavlja pravo sudionika da samostalno i bez pritisaka, donesu odluku o pristupanju medijaciji ili nekom drugom ishodu postupka medijacije.
(2) Medijator je dužan prije početka medijacije sudionike uputiti u način i tijek postupka i način sudjelovanja sudionika u medijaciji.

Članak 14.

(1) Medijator je dužan u tijeku medijacije osigurati da obje strane u sporu budu jednako uključene u proces.
(2) Medijator će u tijeku medijacije podržavati i poticati komunikaciju među sudionicima služeći se stručnim metodama i tehnikama.
(3) Ako na medijaciju ili eventualnu nagodbu utječu određene pravne norme i obveze, medijator će sudionike savjetovati da potraže stručni ili pravni savjet prije usuglašavanja ili potpisivanja sporazuma.

Članak 15.

(1) Medijator mora steći povjerenje i očuvati povjerljivost u medijaciji. Ako postoje zakonska ili druga ograničenja o povjerljivosti i obveze izvještavanja, medijator je dužan obavijestiti sudionike o tome prije početka medijacije.
(2) Medijator treba dobiti suglasnost sudionika za bilo kakvo prenošenje informacija trećim osobama. Ako se materijali s medijacije koriste za istraživanje ili obuku, sudionici moraju ostati anonimni, a informacije koje bi ih mogle razotkriti se moraju izmijeniti.
(3) Povjerljivost se mora poštivati i prilikom arhiviranja dokumentacije o medijaciji.
Dokazni materijal, koji je inače prihvatljiv, neće postati neprihvatljiv samo zbog toga što je korišten u medijaciji.
(4) Kada je riječ o povjerljivim informacijama prikupljenim na odvojenim sastancima, medijator mora provjeriti koliko izrečenih informacija može prenijeti drugoj strani.

Članak 16.

(1) Medijator će davati samo istinite i točne izjave o medijaciji, o prednostima i troškovima medijacije i ulozi medijatora.
(2) Medijatoru nije dozvoljeno davati izjave o specifičnim rezultatima niti je dozvoljeno davati izjave na način da se pogoduje jednoj strani u odnosu na drugu, u svrhu dobivanja posla.
(3) Medijator ne garantira ishod medijacije i ne obećava rezultat.

Članak 17.

(1) Medijator će u obavljanju poslova medijacije uvažavati druge medijatore, promovirati suradnju medijatora, kao i suradnju medijatora sa stručnjacima u drugim profesijama.
(2) Medijator se mora ponašati u skladu s odredbama ovog Kodeksa u tijelima i organima u kojima djeluje, te ne smije na bilo koji način svojim ponašanjem ugroziti temeljne principe medijacije.
(3) U slučajevima kada u medijaciji sudjeluju dva ili više medijatora, medijator mora biti posvećen timskom radu, te o svemu obavijestiti medijatore s kojima radi.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

(1) Odredbe ovog Kodeksa obvezuju sve medijatore upisane u Listu medijatora HUM-a, bez obzira na instituciju u kojoj provode medijaciju.
(2) Lista medijatora HUM-a je javna.
(3) Nadzor nad provođenjem ovog Kodeksa provodi Etičko povjerenstvo.
(4) Za tumačenje odredaba ovog Kodeksa nadležan je Upravni odbor HUM-a.

Članak 19.

(1) Kodeks stupa na snagu danom donošenja.
(2) Stupanjem na snagu ovog Kodeksa prestaje važiti Etički kodeks miritelja donesen 2. lipnja 2008.

U Zagrebu, 3. lipnja 2019.

Predsjednik HUM-a
dr. sc. Srđan Šimac