Najčešća pitanja o medijaciji u brakorazvodnim sporovima
Medijacija se uvijek može provoditi. Posebno kod razvoda braka. Pri tome treba naglasiti nekoliko zadanih parametara.
U obiteljskim sporovima medijacija je ono što se u drugim sporovima često zovu mirenjem, koncilijacijom i sl. U Obiteljskom zakonu i člancima koji se tiču obiteljske medijacije, naglašava se (terminološki) činjenica da primarni zadatak obiteljske medijacije nije pomirenje bračnih drugova nego posredovanje kod uređenja odnosa u novom emotivnom okviru. To se u najvećoj mjeri tiče odnosa prema djeci i prema imovini koju treba podijeliti nakon razvoda braka, ali i samog razvoda.
U sveukupnosti odnosa koji nastaju između (bivših) bračnih drugova povodom prestanka bračnog odnosa, nastavka roditeljskih odnosa i prestanka imovinske zajednice, međuovisnost problema i njihovog rješavanja je ključni element na koji treba obratiti pozornost.
Iskustvo ukazuje na to da je sve ovo najbolje rješavati u medijaciji.
Najkraće rečeno, zakonska obveza pokušaja mirnog rješenja spora vezana je uz isključivo uz razvod bračnih drugova koji imaju malodobnu zajedničku djecu. U takvim slučajevima, kod razvoda braka postoji zakonska dužnost obratiti se Centru za socijalnu skrb radi utvrđivanja Plana o roditeljskoj skrbi.
No s obzirom na to da razvod braka podrazumijeva cijeli niz problematičnih pitanja s jakim emotivnim nabojem, preporučuje se obratiti se nekom posebnih centara za medijaciju, među kojima preporučujemo HUM. Supružnici razvrgavaju brak i imovinske odnose, međutim, njihov roditeljski status time ne prestaje. Često kompleksnost i međuovisnost tih problema zahtijeva posredovanje iskusne treće osobe – medijatora.
Poseban izazov u obiteljskim medijacijama je jak emotivni naboj – sukob koji je zasićen emocijama raznih vrsta. Medijator je treća nepristrana osoba koja de-eskalira sukob, prepoznaje neproduktivne emotivne sadržaje sukoba, upućuje stranke na ono što je najbolje za njih same i upozorava na nezaobilazne sadržaje rješenja, što se u prvom redu tiče prava djece, a potom i njihove zajedničke dobrobiti. I jedno i drugo je međusobno ovisno.
Medijacijom se postiže sveobuhvatno rješenje problema vezanih uz razvod braka, u najboljem interesu stranaka.
Obvezno savjetovanje je zakonska obveza iz Obiteljskog zakona, dok je medijacija u centru za medijaciju izvan Centra za socijalnu skrb (CZSS), opcija u interesu stranaka.
U načelu se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi postiže pred Centrom za socijalnu skrb. Bitni dijelovi toga plana odnose se na (1) povjeravanje djece na skrb jednoj od stranaka – bivših supružnika, (2) održavanje osobnih odnosa drugog roditelja s djecom i (3) uzdržavanje (novčani doprinos uzdržavanju).
Moguć je dogovor i o nekim drugim elementima bitnim za odnose roditelja i djece (prebivalište, školovanje, izvanškolske aktivnosti djece i druge odredbe sporazuma koje se smatraju važnima u konkretnom slučaju).
Kako iz izloženog proizlazi, niz je elemenata koji bi mogli predstavljati problem strankama ili koji bi mogli zahtijevati detaljnije pregovore. Zato je i u tom pogledu medijacija izvan Centra za socijalnu skrb nezamjenjiva.
Da. Pred Centrom za socijalnu skrb, čak i kada je postignut dogovor o Planu o roditeljskoj skrbi, neće biti ni riječi o podjeli zajedničke imovine. Ta podjela se prema redovnom tijeku stvari prepušta sudu.
Sjajno medijacijsko iskustvo u HUM-u u rješavanju baš tih sporova između bivših bračnih drugova oko podjele imovine, potvrđuje da se podjela bračne stečevine najlakše, najbrže, najefikasnije, najekonomičnije i najbolje postiže medijacijom, na zadovoljstvo svih uključenih.
U ovom slučaju nema dileme, svakako treba pokušati medijaciju pred HUM-om. Na HUM-ovoj Listi medijatora nalaze se ponajbolji obiteljski medijatori u našoj zemlji.
Iz prethodno iznesenom jasno je da CZSS – centar za socijalnu skrb i HUM imaju drugačiji zakonski okvir, drugačiji pristup sporu i sasvim drugačije načine pomoći strankama u njihovom rješavanju u medijaciji.
Obraćanje CZSS-u je obvezno prema Obiteljskom zakonu (kada postoje zajednička maloljetna djeca). S druge strane, obraćanje HUM-u nije obvezno, nego racionalno i u najboljem interesu stranaka, svake za sebe i zajedno, uvažavajući poseban medijacijski pristup i uspjeh medijacija u HUM-u.
Opseg rješavanja spora – CZSS za razliku od HUM-a, u svom djelovanju ne obuhvaća sve sporne elemente koji nastaju povodom razvoda braka, pa tako, ne bavi se dogovorom bivših bračnih drugova oko podjele zajedničke imovine.
Medijacija u HUM-u je pravda krojena po mjeri stranka.
Svaka sporna situacija nužno nosi snažan pečat osobnosti osoba koje su sudionici spora. Sama ta činjenica ukazuje na potrebu osobnog i jedinstvenog pristupa svakoj osobi pojedinačno i zajedno te posebnog pristupa u traženju jedinstvenog rješenja za njihove jedinstvene probleme. To je za sada moguće samo u
neinstitucionalnom okviru kojeg na najbolji mogući način osigurava HUM.
Osobni pristup i sveobuhvatnost rješenja čine medijaciju u HUM-u najpovoljnijom solucijom za stranke kada rješavaju probleme vezane za brakorazvodne, obiteljske i imovinske probleme, posebno kada se uzme u obzir međuovisnost svih tih problema koji zahtijevaju cjeloviti i trajno rješenje. Takvo rješenje sasvim ublažava i umiruje konflikt i osigurava kvalitetne odnose za budućnost, posebno roditelja koji tu svoju ulogu imaju doživotno neovisno o prestanku bračne zajednice.