Ugovorna klauzula o obveznoj medijaciji – alat za upravljanje rizicima sporenja

Ugovorne strane su suglasne da će eventualna neslaganja ili nerazumijevanja te moguće sporove koji proizlaze iz ovog ugovora nastojati riješiti pregovorima. Za slučaj da spor ne uspiju riješiti u izravnim pregovorima, obvezuju se radi rješavanja spora pokrenuti i sudjelovati u medijaciji u Centru za medijaciju Hrvatske udruge za medijaciju (HUM).

Ako do mirnog rješenja spora ne bi došlo u roku od 60 dana od početka medijacije (početkom medijacije se smatra dan na koji su se obje ugovorne strane suglasno obratile HUM-u s prijedlogom za medijaciju) ili u duljem roku ako taj rok stranke suglasno produže, stranke su ovlaštene pokrenuti odgovarajući sudski postupak pred nadležnim sudom (alt. arbitražni postupak).

Ugovorne strane se obvezuju da prije okončanja medijacije neće pokrenuti sudski/arbitražni postupak. U protivnom tužbu ili drugu pravnu radnju s kojom se spor formalno pokreće, sud ili drugo tijelo odbacit će kao preuranjenu, osim ako je ugovorna strana koja je podnijela tužbu ili drugu pravnu radnju s kojom se spor formalno pokreće, pristala na medijaciju, a druga ugovorna strana je i pored ove klauzule odbila u njoj sudjelovati.

Objašnjenje:

Ova klauzula je iznimno učinkovit alat za prevenciju potencijalnih formalno pravnih sporova bilo koje vrste. Najbolje vrijeme za unošenje ove klauzule u ugovor je vrijeme njegovog sklapanja. Tada su ugovorne strane u najboljim odnosima, pune su nade, optimizma i pozitivnih očekivanja. Velika je vjerojatnost da takvo stanje neće potrajati i da će prije ili kasnije doći trenutak kada će svaka strana započeti s drugačijim tumačenjem pojedine odredbe ugovora ili cijelog ugovora.

50% pregovora povodom takvih neslaganja ne uspijeva. Taj trenutak ne predstavlja potvrdu da se više ništa ne da učiniti osim započeti s parnicom ili arbitražom. Upravo je to pravi trenutak za medijaciju i medijatora. Drugim riječima, medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima. Sudovi i suđenje su alternativa medijaciji. Oni su nakon kvalitetne medijacije najčešće nepotrebni.

Uz obveznu medijacijsku klauzulu ugovorne strane su obvezne osobno sudjelovati u medijaciji. Ako obje stranke odbiju sudjelovati u medijaciji, sud ili drugo tijelo odbaciti će tužbu ili drugu pravnu radnju s kojom se započinje postupak. Jednaka posljedica je i slučaju da tužbu ili drugu pravu radnju podnese ugovorna strana koja je odbila sudjelovati u medijaciji protiv ugovorne strane koja je pristala na medijaciju.

Jedini izuzetak je za slučaj da tužbu ili drugu pravnu radnju podnese ugovorna strana koja je pristala na medijaciju protiv druge strane koja je odbila sudjelovati u medijaciji i pored ove klauzule o obveznoj medijaciji u ugovoru. Takvu tužbu ili drugu radnju sud ili drugo tijelo neće odbaciti.

Zbog prirode medijacije najveći broj njih završava s nagodbom, često već na prvom i jedinom sastanku. Najteža zadaća je dovesti sudionike konflikta za zajednički stol. Njihovo opredjeljenje za medijaciju je najmanje polovina uspjeha do mirnog rješenja spora. U tome mnogo pomaže ova klauzula.

Još gotovo ni jedan sudionik medijacije po njenom okončanju nije propustio reći: “Zašto samo za medijaciju nisam saznao ranije?”

Ne dopustite da vas vaša ranija praksa, iskustvo ili navike u sastavljanju ugovora spriječe u unošenju ovakve ili slične klauzule. Medijacija je najbolji način da se ugovorne strane zauzmu za sebe nakon što njihovi izravni pregovori ne uspiju. Medijacija je napredna verzija pregovora uz pomoć treće osobe u sredini od povjerenja stranaka.

Sudionici konflikta ili spora pregovaraju jer s pregovorima postižu bolje rezultate, nego bez njih. Oni koriste medijaciju jer u medijaciji postižu bolje rezultate, nego u pregovorima.