Ugovorna klauzula o obveznoj medijaciji (sporazum o medijaciji) – alat za upravljanje rizicima sporenja
Ugovorne strane su suglasne da će eventualna neslaganja ili nerazumijevanja te moguće sporove koji proizlaze iz ovog ugovora nastojati riješiti pregovorima. Za slučaj da spor ne uspiju riješiti u izravnim pregovorima, obvezuju se radi rješavanja spora pokrenuti medijaciju i osobno sudjelovati u njoj u Centru za medijaciju Hrvatske udruge za medijaciju (HUM).
Ako do mirnog rješenja spora ne bi došlo u roku od 60 dana od početka medijacije ili u duljem roku ako taj rok stranke suglasno produže, stranke su ovlaštene pokrenuti odgovarajući sudski postupak pred nadležnim sudom (alt. arbitražni postupak).
Ugovorne strane se obvezuju da prije okončanja medijacije neće pokrenuti sudski/arbitražni postupak.
U protivnom tužbu ili drugu pravnu radnju s kojom se spor formalno pokreće, sud ili drugo tijelo odbacit će, osim ako je ugovorna strana koja je podnijela tužbu ili drugu pravnu radnju s kojom se spor formalno pokreće, pristala na medijaciju, a druga ugovorna strana je i pored ove klauzule odbila u njoj sudjelovati.
Obrazloženje i pojašnjenje:
Razne su varijacije ove klauzule i one primjerice mogu uključivati u sebi ne samo određenu medijacijsku instituciju, već i medijatora ili medijatoricu imenom i prezimenom. Riječ je o tzv. stupnjevitoj klauzuli o načinu rješavanja eventualnog spora iz ugovora ili u vezi s ugovorom.
Nazivamo je stupnjevitom, jer preporučuje više koraka ili stupnjeva. Prvo upućuje na pregovore. Ako pregovori ne uspiju, upućuje u medijaciju. I tek ako se slučajno u medijaciji ne sklopi nagodba, dolazi u obzir suđenje.
Ova klauzula je iznimno učinkovit alat za prevenciju potencijalnih formalno pravnih sporova bilo koje vrste i njihovih ozbiljnih posljedica. Najbolje vrijeme za unošenje ove klauzule u ugovor je vrijeme njegovog sklapanja (potpisivanja). Tada su ugovorne strane u najboljim odnosima. Pune su nade, optimizma i pozitivnih očekivanja. Kako postoji gotov izvjesnost da takvo stanje neće potrajati i da će prije ili kasnije doći trenutak kada će svaka strana započeti drugačije tumačiti pojedine odredbe ugovora, poželjno je tim istim ugovorom unaprijed detaljno urediti koje korake će ugovorne strane u tom slučaju poduzeti.
Možda niste znali da čak 50% pregovora ne uspijeva. Neuspjeh izravnih pregovora ne predstavlja potvrdu da se više ništa ne da učiniti osim započeti s parnicom ili arbitražom. Upravo je neuspjeh pregovora pravi trenutak za medijaciju i medijatora.
Drugim riječima, medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima. Sudovi i suđenje bilo koje vrste su zapravo jesu i trebaju biti alternativa medijaciji. Suđenje je nakon kvalitetne medijacije najčešće nepotrebno.
Uz ugovornu klauzulu o obveznoj medijaciji ugovorne strane su obvezne osobno sudjelovati u medijaciji nakon neuspjelih pregovora. Ako one odbiju sudjelovati u medijaciji, sud ili drugo tijelo odbacit će tužbu ili drugu sličnu pravnu radnju s kojom se započinje postupak. Jednaka posljedica je i u slučaju da tužbu ili drugu sličnu pravu radnju podnese ugovorna strana koja je odbila sudjelovati u medijaciji protiv ugovorne strane koja je pristala na medijaciju.
Jedini izuzetak je slučaj da tužbu ili drugu sličnu pravnu radnju podnese ugovorna strana koja je pristala na medijaciju protiv druge strane koja je odbila sudjelovati u medijaciji (i pored klauzule o obveznoj medijaciji u ugovoru). Takvu tužbu ili drugu radnju sud ili drugo tijelo neće odbaciti. Međutim, sud u tom slučaju, ako utvrdi da je odbijanje medijacije s jedne strane neopravdano, prije nastavka parnice može te iste stranke uputiti na obavezni informativni sastanak s medijatorom kako bi se one izravno upoznale s medijacijom i njenim prednostima te tako mogle donijeti informiranu odluku o tome hoće li je prihvatiti ili ne.
Zbog prirode medijacije najveći broj njih završava s nagodbom. U HUM-u do 80% medijacija završava nagodbom, a čak u 50% nagodbi se postiže već na prvom i jedinom medijacijskom sastanku.
Kad se ugovorne strane već opredijele za medijaciju tada tvrdi se to samo po sebi znači i do 80% uspjeha do mirnog rješenja spora. Da bi ugovorne strane došle uopće u priliku da ostvare takav uspjeh, uvelike može pomoći upravo navedena klauzula s kojim se one unaprijed dobrovoljno bezuvjetno obvezuju na medijaciju kao način mirnog rješenja spora upravo zbog njenih enormnih prednosti u odnosu na druge načine rješavanja sporova. Na taj način za te ugovorne strane za slučaj spora i neuspjelih pregovora, medijacija postaje obvezna i najčešće
postaje posljednji korak u njegovom rješavanju.
Mnogi sudionici medijacije po njenom okončanju nagodbom ne propuste reći: “Uf, zašto samo za medijaciju nisam saznao/la ranije?”
Ne dopustite da vas vaša ranija praksa, eventualno iskustvo s nekvalitetnom medijacijom, nesklapanje nagodbe u nekoj ranijoj medijaciji ili navike vaše u sastavljanju ranijih ugovora u kojima se odredbama o načinu rješavanja sporova povodom ugovora često ne pridaje posebna pažnja, ometu u unošenju ovakve ili slične klauzule.
-
Praksa kvalitetnih medijacija je potvrdila da je medijacija predstavlja najbolje vrijeme u životu jednog konflikta ili spora i ujedno daje najveće izglede za njegovo okončanje.
-
Medijacija je najbolji način da se ugovorne strane zauzmu za sebe nakon što njihovi izravni pregovori ne uspiju.
-
Medijacija je napredna verzija pregovora uz pomoć treće osobe u sredini od povjerenja stranaka.
-
Sudionici konflikta ili spora pregovaraju, jer s pregovorima postižu bolje rezultate, nego bez njih.
-
Oni koriste medijaciju, jer u medijaciji postižu bolje rezultate, nego u pregovorima.