Budite selektivni u svojim bitkama,
često je mir mnogo bolji nego biti u pravu!

Biti u pravu najčešće je beskorisno za bilo koji odnos. Sudski postupak je neizvjestan i nema garancije da ćete uspjeti u parnici, a ako uspijete, nema garancije da ćete dobiti ono što ste tražili, a ni da ćete dobiti ono što je u vašu korist presuđeno.

Ne brinite, ako vjerujete da su vaši pravni izgledi u parnici dobri, dobri će biti i vaši izgledi u mirenju.

Zato ne birajte kao prvu opciju parnicu u kojoj netko drugi umjesto Vas odlučuje o Vašem sporu i o Vašoj sudbini. Skrojite vlastitim snagama pravdu za sebe i protivnu stranku o pitanjima koja su samo vama važna. Za sud uvijek ima vremena kao posljednju opciju. Mnoge stranke nakon mirenja osjećaju veliko osobno zadovoljstvo, jer su sudjelovale u rješavanju vlastitog problema, umjesto da su čekale da im sudac nametne rješenje presudom.

Uvod

Obrtnik se ugovorom obvezao ugraditi elektroinstalacije u objektu. Radovi su dovršeni, a naručitelj nije platio naknadu za obavljeni rad. Stranke se nisu uspjele dogovoriti kroz izravno pregovaranje, pa je uslijedila tužba i parnica. Strankama je već na početku parnice ponuđeno riješiti spor mirenjem. Što stranke u tom trenutku mogu učiniti?

U tom trenutku svaka od stranaka u sporu obično se pita zašto bi se mirila kada je u pravu? Ovo je najčešće pitanje koje postavljaju stranke pri susretu s mogućnošću uključivanja u postupak mirenja. Najvećem broju stranaka, pa i njihovim punomoćnicima – profesionalcima, još uvijek je teško objasniti zašto mirenje može biti najbolje rješenje za njihov spor iako vjeruju da su baš one u pravu. Strankama je još i teže prihvatiti takvu mogućnost.

Što to znači biti u pravu?

Ljudi u svakom trenutku vjeruju da su u pravu i često inzistiraju na prihvaćanju njihovih uvjerenja od drugih, čak se i sukobljavaju radi dokazivanja njihove ispravnosti. Na taj način oni postaju zarobljenici svojih percepcija koje definira njihov subjektivni sustav vrijednosti. Ljudi su ekstremno dobri u kreiranju vlastite verzije stvarnosti i još uporniji u njenoj obrani. Zbog različitih subjektivnih percepcija stvarnosti nastaju konflikti. Svaki čovjek je jedinstveno i neponovljivo biće, ima vlastiti pogled na svijet i vlastiti sustav vrijednosti kojeg svakodnevno pokazuje. Konflikt nastaje kada se sudare suprotna vjerovanja, vrijednosti i potrebe. Ljudska različitost osnovni je izvor konflikata.

Ako unaprijed znamo da su ljudi različiti i da zato različito percipiraju stvarnost, tada bi trebali biti spremni na to da će se početno dobar poslovni odnos u budućnosti možda „pokvariti“, jednostavno jer različitosti ugovornih strana naknadno isplivaju na površinu. Pri tome treba znati da suprotna strana pri izražavanju vlastitog različitog pogleda, samo iznosi svoje mišljenje, bez namjere da proturječi. Problem je u tome što ljudski mozak već i iznošenje suprotnog mišljenja od strane druge osobe (sugovornika) doživljava kao osobni napad. Odatle i neprimjerene reakcije i u konačnici, konflikt koji često eskalira toliko da ga stranke u nisu u stanju same riješiti. Posljedica ovakvog pristupa očituje se u činjenici što stranke prečesto koriste sudove kao prvu, umjesto kao posljednju opciju.

Od međusobnog okrivljivanja do razumijevanja

Ljudi su prečesto zarobljenici svojih subjektivnih percepcija i vlastitog osjećaja da su potpuno u pravu. Rijetko razmišljaju o tome koliko je zapravo beskorisno nekome dokazivati da je u krivu. Većina ljudi veliki dio svog života potroše na uvjeravanje drugih u pravilnost svojih mišljenja. Pri tome koriste svakojake i vrlo kreativne argumente. Ma koliko bili dovitljivi i uvjerljivi, druga osoba nikad neće prihvatiti vaše argumente ako su joj nametnuti.

Trebamo imati na umu da nas sugovornik nije spreman slušati i uvažiti, sve dok prethodno mi njega ne slušamo i uvažimo. Ne možemo razumjeti sugovornikove protuargumente, ako mu prethodno ne dopustimo da ih do kraja iznese i objasni. Razumjeti nekoga ne znači i složiti se. Razumijevanje je veliki korak prema ublažavanju naših protuargumenta i prema njihovom približavanju argumentima našeg sugovornika. To nije moguće bez međusobne otvorene i iskrene komunikacije te uzajamnog slušanja i uvažavanja. Parnični postupak takvu mogućnost ne dopušta, mirenje da!

Sasvim je u redu imati različito mišljenje

Prvi korak prema slaganju stranaka u sporu je složiti se da se ne slažu. Sasvim je redu imati suprotna mišljenja i neslagati se. U tom trenutku, pravo pitanje za stranke je što učiniti s tim njihovim neslaganjem i različitostima?

U parnici se stranke najčešće nalaze zato, jer misle da su u pravu i ne žele popustiti. Na taj način mnoge stranke postaju i zarobljenici svojih uvjerenja i parnica. Istraživanja su pokazala da ljudi od svojih uvjerenja teško odustaju, pa čak i onda kada postane izvjesno da su u krivu. Ta samo na prvi pogled nepopustljiva ljudska priroda, snažan je kočničar mnogih dobrih rješenja. Zato su u velikoj mjeri u prednosti stranke koje dođu do zaključka da biti u pravu najčešće nije najbolje rješenje.

Sudska ograničenja u pronalaženju istine u parnici

Činjenica je da su sudovi „pravne arene“ u kojima je sve usmjereno na suprotstavljanje, eskalaciju postojećeg sukoba, pobjedu i poražavanje protivnika. Sudovi utvrđuju koja je od stranaka u pravu na temelju zakona, ne i na temelju životnih ili poslovnih pravila. Stvarni život se u parnici uvijek zagubi iza pravnih akrobacija kojima se brane stranačke pravne pozicije, ne i istina. Parnice uvijek proizvode pobjednika i gubitnika i zato najčešće znače kraj odnosa, a često i neprijateljstvo. Pobjeda u parnici često predstavlja životni ili poslovni poraz. Ovakva saznanja mogu potencijalnim sudionicima mirenja uvelike približiti razloge za njegovo prihvaćanje, čak i kada vjeruju da su apsolutno u pravu.

Na primjeru ranije spomenutog obrtnika možemo objasniti zašto on možda i pored vlastitog uvjerenja da je u pravu, to možda ipak nije. Sasvim je moguće da je on izveo sve ugovorene radove, međutim, možda nije koristio materijale predviđene ugovorom, dogovorenu boju, a možda dio radova nije izvršio kvalitetno. Sve su to mogući razlozi za neplaćanje naknade za njegov rad, čije plaćanje se uvjetuje otklanjanjem nedostataka. Sve ove elemente od kojih zavisi koja je od stranaka u pravu na temelju zakona, vrlo je teško s viskom stupnjem izvjesnosti utvrditi u parnici, u kojoj se stranke koriste svim sredstvima u pravilu ne da bi se utvrdila istina, već da bi jedna drugu pobijedile ili porazile. Pri tome se one u parnici koriste i neistinama i poluistinama, pa čak prikrivanjem dokaza. Zato se sudska istina smatra samo najvjerojatnijom istinom.

U sudskom postupku prečesto “neistine postaju istine”, jer sudac u parnici ne raspolaže alatima za utvrđivanje istine i zapravo nikada ne sazna sve detalje spora. Sudac u parnici je uvijek osoba najmanje informirana o predmetu spora, a i pored toga, upravo on mora donijeti odluku čiji sadržaj upravo zbog ove činjenice često ne odgovara stvarnosti. Zato je sa presudom u parnici malo tko zadovoljan.

Izaberite mirenje i kada ste uvjereni da ste u pravu

Psiholozi nas uče da ljudi u konfliktu/sporu ne vladaju svojim postupcima i zato dok su u njemu, ne mogu donositi racionalne i ispravne odluke. Imajte to uvijek na umu i zato kada je to god moguće, odlučite se za mirenje u vašem sporu i onda kada ste uvjereni da ste u pravu. U mirenju se ne utvrđuje koja je od stranaka u sporu u pravu, već koje je rješenje za stranke najpogodnije. U mirenju se suprotstavljanje imanentno parnici, zamjenjuje suradnjom usmjerenom na traženje zajedničkog rješenja s kojim će sve stranke biti zadovoljne.

Zato je mirenje kao alternativa neuspjelim pregovorima najbolji način da preuzmete svoj spor i svoj život u svoje ruke te najbolje mjesto na kojem imate sjajnu priliku isključiti vlastito “dugme” za suprotstavljanje i uključiti ljudskoj prirodi mnogo bliže „dugme“ za suradnju. Za sudski parnični postupak uvijek ima vremena.

Autor: dr. sc. Srđan Šimac