Nemojte nikada vjerovati da je ono što Vam se čini ugodnim istinito, jer ono što je ugodno ne ovisi o istini – već ovisi o onom što Vi smatrate odgovarajućim.
Svima nam se jednom ili u više navrata dogodilo da nas netko nije razumio, pa smo se našli u situaciji gdje se branimo i izgovaramo nešto poput: “Ali ja to nisam rekao/rekla! Ti mene uopće ne razumiješ!” Ali zasigurno smo se nekada našli i s druge strane, gdje su nama govorili kako ih ne razumijemo i kako to uopće nije ono što oni misle ili žele reći.
Ovakva i druga svakodnevna ne razumijevanja ponekad mogu dovesti i do puno većih sukoba, te se nerijetko događa da ljudi završavaju pred sudovima s tužbama i protutužbama kojima zapravo i dalje, doduše sada na drugačiji način, pokušavaju dokazati isto – tko je od njih dvoje zapravo doista u pravu?
Postavlja se pitanje zašto je tomu tako? Zašto nam je tako teško čuti i razumjeti druge, zašto je nekada drugima toliko teško razumjeti i čuti nas? I možemo li možda postupati na neki drugačiji način, kako do nesporazuma i sukoba ne bi ni došlo?
Ono što se najčešće događa u odnosima je to da svi mi gledamo na isti problem iz svojih vlastitih perspektiva. Odnosno, svi smo mi vrlo, vrlo subjektivni u komunikaciji s drugim ljudima. Problem jest što su i ljudi s kojima svakodnevno komuniciramo vrlo subjektivni u komunikaciji s nama, pa sve to često dovodi do toga da se baš i ne razumijemo najbolje, ali se čvrsto držimo svojih pozicija i spremno branimo svoje stavove i uvjerenja.
No, rijetko kad razmišljamo o stavovima i uvjerenjima naših sugovornika. A svi ih mi imamo i nosimo sa sobom, poput malog kofera u kojem spremamo sve što smo naučili, pročitali i proživjeli, iskustva koja smo stekli, emocije koje nas vode dok stojimo iza svega što smatramo ispravnim i pogrešnim.
Problem je u tome što se naše pozicije mogu uvelike razlikovati i naši koferi nikada nisu isti.
Primjerice, ako nam netko kaže kako im je izrazito važno držati se rasporeda i organizacije prilikom obavljanja nekog zadatka, dok mi s druge strane više od svega cijenimo spontanost i donošenje odluka u trenutku – vrlo vjerojatno će nam se takva osoba činiti ne kreativnom, dosadnom ili ograničavajućom. S druge strane, mi se njoj možemo činiti neodgovornima i nemarnima.
Ako trebamo međusobno surađivati, suradnja će vrlo vjerojatno biti teška ako na problem gledamo isključivo iz vlastitih perspektiva.
Na pitanje tko je od nas dvoje u pravu, odgovor je – zapravo oboje.
Znači li to da trebamo prihvatiti da je osoba za sebe u pravu i onda kada osporava činjenice znanstveno utvrđene, poput toga da je Zemlja okrugla? Naravno da ne.
No razumijevanje činjenice da svaki čovjek nastupa iz svojih pozicija sa svojim malim koferima koji su različiti zbog bezbroj razloga, omogućava nam da stav drugog prvenstveno vidimo kao nešto njihovo, što nije usmjereno protiv nas, te da ga poštujemo i razumijemo zašto razmišlja na način na koji razmišlja te da zajedno pokušamo doći do rješenja koje će odgovarati i jednoj i drugoj strani.
Dakle, na pitanje možemo li postupati na drugačiji način kako do sukoba i nesporazuma ne bi ni došlo, odgovor je – da zapravo i možemo!
To ponekad možda neće biti najlakše, ali i mala promjena s naše strane može biti veliki korak u našim životima i odnosima s drugima.😊
Ali, zanimalo bi me i Vaše mišljenje, slažete li se sa mnom ili možda imate neko svoje, drugačije mišljenje vezano za ovu našu temu.
Veselim se čuti što Vi mislite!
Tekst sastavila i prilagodila: Mihaela Bekina
Izvor: Prepoznavanje subjektivnosti vlastitog pogleda na svijet (u okviru besplatnog miniNLP online tečaja – autorica: Jelena Vrsaljko), Centar Budi svoj, link: skola.budisvoj.eu