U Hrvatskoj se radni sporovi osim u sudovima rješavaju uspješno i medijacijom izvan sudova. Korištenje medijacije ovisi o radnikovoj i poslodavčevoj svijesti o dobrobitima mirnog načina rješavanja spora te spremnosti za preuzimanje odgovornosti u rješavanju radnog spora. Kod poslodavaca kojima je medijacija integrirana u poslovanje i organizirana kroz sustave upravljanja sporovima i troškovima postoji veća uspješnost u sklapanju nagodbi.
U kolektivnim radnim sporovima medijacija je dosegla svoju važnu društvenu razinu. Bez obzira što je takva medijacija obavezna, stranke se u kolektivnim radnim sporovima nastoje ponašati tako da se zadovolje njihovi interesi i stoga traže rješenje i u većini slučajeva ih nađu. U individualnim radnim sporovima to još nije tako, jer nema dostatne javne svijesti o dobrobiti medijacije. Zato se sasvim bespotrebno i neproduktivno, i poslodavci i radnici još uvijek primarno orijentirani na suđenje. Još uvijek postoji niska razina inicijative od strane radnika i poslodavca u odnosu prema medijaciji, što im nanosi svakovrsnu štetu. Individualni radni sporovi svrstavaju se među najpogodnije sporove za medijaciju.