„Konflikt je i svađa dvoje djece oko igračke, ali i rat između dviju država.“

 

                                                                                                                          

                     

 Zamislimo na trenutak svijet u kojem konflikti ne postoje. Poprilično nemoguće, zar ne? Konflikti su naša svakodnevica. S njima se susrećemo unutar naših obitelji – s roditeljima, djecom ili partnerima, u društvu naših prijatelja, ali i na radnom mjestu.   

Sukobi sami po sebi zapravo nisu ni dobri ni loši. Njihova priroda ovisi o našoj reakciji u njima. Zamislite situaciju na poslu u kojoj ste primorani surađivati s kolegom kako bi riješili zadatak koji vam je zadao šef. Međutim, u rješavanju tog zadatka nikako ne možete ‘pronaći zajednički jezik’. Ono što predlaže jedna strana, drugoj se ne sviđa i obratno. Ishod ove situacije može biti sasvim različit ovisno o načinu na koji joj pristupite. Od toga da se posvađate s kolegom i odradite sami, pustite da kolega odradi ili možda pozovete treću osobu da vam pomogne i pruži vam neki novi uvid i neko novo rješenje.

Svaki konflikt ima mogućnost biti funkcionalan ili nefunkcionalan. To neće ovisiti o konfliktnoj situaciji kao takvoj, već, prije svega – od ponašanja pojedinaca u njoj. 

Sukob nije u objektivnoj stvarnosti, nego u ljudskim glavama. Razlike među nama postoje zato što postoji razlika u našem razmišljanju. Svatko od nas ima svoja stajališta, ideje, duboko ukorijenjene vrijednosti i uvjerenja. Često u interakciji s drugima naše vrijednosti i uvjerenja dolaze u konflikt s tuđima. Problem nije u tome ako do njih dođe, već kako ćemo ih riješiti. I to je onaj dio koji može biti dobar ili loš – naš način na koji reagiramo na sukob i na koji se s njim

         

U teoriji svaki konflikt može imati 5 ishoda: 

  1. pobjednik/gubitnik – jedan dobiva, drugi gubi; 
  2. gubitnik/pobjednik – jedan gubi, drugi dobiva; 
  3. kompromis – nitko ne gubi, nitko ne dobiva (strane odustaju od nekih svojih zahtjeva); 
  4. gubitnik/gubitnik – obje strane gube; 
  5. pobjednik/pobjednik – obje strane dobivaju.

Priča s kojom se u pregovaračkim krugovima pokušavaju približiti ovi ishodi jest ona o svađi dvije sestre oko jedne naranče. Dvije sestre prepirale su se oko jedne naranče sve dok nije došla majka i upitala ih što se događa. Jedna od njih rekla je kako je …ona došla prva i uzela naranču, sve dok je nije vidjela sestra i otela joj naranču iz ruke!…. Na prvu, rješenje ove situacije bilo bi da se naranča prepolovi i svaka od njih dobije pola. Međutim, majka je bila dobar pregovarač i pitala ih je jedno jednostavno pitanje – ŠTO će im naranča? Jedna kćer potom je rekla da joj naranča treba kako bi iscijedila sok, dok je druga trebala samo narančinu koru za kolač koji je radila.

U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim slučajevima, zadovoljavajući sporazum je moguć upravo zahvaljujući činjenici da svaka od strana želi različite stvari. Tako vidimo da uz pomoć pravih pitanja upravo razlike mogu biti ono što nas može dovesti do zajedničkog rješenja.

Dakle, razvitak i ishod sukoba bit će konstruktivan ili destruktivan, ovisno o tome za koju opciju se odlučimo. Onaj kojem bi trebali težiti (i koji je ponekad i najizazovniji za nas same) je postupak koji će nas dovesti do „pobjeda – pobjeda” (engl. win-win) rješenja, odnosno do SURADNJE.                       

Ono što je nažalost problem jest to što nas kroz život nikad o ovome nisu učili. Od vrtića, osnovne škole preko srednje škole i fakulteta, nisu nas učili kako komunicirati i kako rješavati sukobe s drugima. Problem je to što oni koju su nas trebali o tome učiti, nažalost također nisu imali ta znanja, jer niti njih nitko o tome nije učio.

U situacijama u kojima sukobi mogu izmaknuti kontroli, sredstvo koje nam je svima poznato jest  –  tužba. Sud, tužbe i odvjetnici, prvi su nam odabir u zaštititi naših prava. Prema podacima Ministarstva pravosuđa u 2019. godini u hrvatskim sudovima zaprimljeno je 1,289.716 predmeta. 1,289.716 predmeta u jednoj godini u državi od 4,065.253 stanovnika.

Sud i tužba jesu opcija i jesu sredstvo i kao takvo nisu uvijek loš odabir. Ponekad su zaista i jedini. Međutim, ono čega trebamo biti svjesni jest činjenica da sudac nikada neće moći donijeti presudu koja će biti zadovoljavajuća za obje strane. U odnosu na ishode konflikata, parnica ne može i neće nikada završiti pobjeda-pobjeda rješenjem. Ponekad će nam to možda biti u redu. Ako nas netko uznemirava ili nas vrijeđa, diskriminira nas po bilo kojoj osnovi, nanese nam tjelesnu ozljedu ili nam ne plaća plaću – ti ljudi trebaju odgovarati i s njima vrlo vjerojatno ne trebamo i ne želimo više imati odnos. Međutim, ako se radi o obitelji, prijateljima, kolegama, susjedima, suvlasnicima, poslovnim partnerima  i ako nam je u interesu sačuvati odnos, tada bi prije tužbe trebali posegnuti i za nekim drugim alatima. 

Ono što nam je danas na raspolaganju za nas predstavlja PRILIKU. Imamo priliku stjecati znanja i vještine koje generacije prije nas nisu imale. Možemo učiti, raditi na sebi i stečena znanja koristiti kako bi naši odnosi bili bolji. Imamo priliku prije nego postanemo jedan od 1,289.716 predmeta u sudovima, potražiti i druge načine. Možemo sjesti i razgovarati. Naučiti stvarno čuti drugu stranu i staviti se u njenu poziciju. Sposobnost vidjeti situaciju onako kako je vidi druga strana, koliko god da je teško, jedna je od najvažnijih vještina koju možemo posjedovati. Kao i moći reći oprosti, povrijedio si me. Ili potražiti pomoć. Sve ovo ne znači biti slabiji, već biti čovjek. Moramo upoznati sebe kako bismo mogli upoznati i razumjeti druge. Jedino na taj način preuzimamo odgovornost za naše odnose.

Konflikte ne trebamo izbjegavati. Trebamo ih prihvatiti kao sastavni dio naše realnosti koji nam pomaže da funkcioniramo u skladu sa sobom i s drugima. Komunikacijske tehnike, vještine pregovaranja i aktivnog slušanja, asertivna i nenasilna komunikacija, medijacija – sve su to načini i rješenja koja nam stoje na raspolaganju u stvaranju kulture dijaloga i novog obrasca rješavanja sporova.

Mihaela Bekina

 

Izvori:

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske: Procjena stanovništva Republike Hrvatske u 2019.; Zagreb, 11. rujna 2020. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/07-01-03_01_2020.htm

Ministarstvo pravosuđa: Statistiki pregled za 2019. godinu; Zagreb, 2020. https://pravosudje.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Pravo%20na%20pristup%20informacijama/Izvje%C5%A1%C4%87a/Statisti%C4%8Dko_izvjesce_2019..pdf

Uma Isić: Vršnjačka medijacija (Vodič za pedagode i psihologe);

Fisher R., Ury W., Patton B.: Kako do da; Neretva d.o.o., Zagreb; 2003.