Svi smo mi u raznovrsnim odnosima. Kad dođe do nesporazuma, često pretpostavljamo što druga strana osjeća i misli. Umjesto da prihvatimo konflikt kao dio svakodnevice koji nam pruža priliku da se fokusiramo na zajednički problem i riješimo ga, krivimo drugu osobu. Ako pristupimo situaciji na HUManiij način, promotrimo svoje ponašanje, prihvatimo drugu osobu i sjetimo se vrlina druge osobe, lakše nam je drugu osobu razumjeti. Na taj način, umjesto da svađe razaraju odnose, one ih jačaju. Zato, zahvalite drugoj osobi kad učini nešto lijepo i dobro. Ne dopustimo da nam naše različitosti i jedinstvenost stvaraju prepreku, već ih iskoristimo da učimo jedni od drugih. Pročitajte priču koja ukratko opisuje koliko je važno da slušamo jedni druge i zašto bol zapisivati u pijesku, a lijepe stvari otisnemo na kamen.
Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tijekom putovanja nešto se posvađaše i jedan prijatelj ošamari drugoga. Ovoga to zaboli no ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!”
Nastaviše dalje i dospješe do oaze u kojoj su se odlučili okupati. Onaj prijatelj koji je dobio šamar zape u blatu i poče lagano tonuti u vodu i gušiti se.
Ali spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!”
Ovaj drugi koji ga je prethodno udario, a sada spasio, iznenađeno upita: “Nakon što sam te udario, pisao si po pijesku, a sada nakon što te spasih pišeš po kamenu. Što to znači?”
Prijatelj mu odgovori: ‘’Kada nas netko povrijedi sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku kako bi vjetar oprosta mogao to za tren izbrisati. Međutim, kada nam netko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu kako taj događaj ne bi nikad bio zaboravljen.
Izvor: movebeyond.net