Intervencija suda ili u ovom slučaju medijacije dolazi nakon nastupanja određenih problema koji se događaju u obiteljskim odnosima i mogu se očekivati u nekom (statističkom) omjeru u odnosu na ukupne obiteljske odnose.
Kao i na sudu, u medijaciji biste mogli čuti stvari s kojim se ne slažete i mogla bi vam se postavljati teška pitanja. Tako nešto ne može se izbjeći. Stoga biste trebali prihvatiti mogućnost razmatranja različitih opcija sporazuma. Iako smatrate da druga stranka nije u pravu o nekim stvarima, bit ćete uspješniji ako bar pokušate shvatiti stavove druge strane.
Slušajte pažljivo što će druga strana kazati i pokušajte pronaći stvari o kojima se slažete. Posljedično i druga strana može pokušati shvatiti vaše stavove, što može biti dobar temelj za pronalaženje zajedničkog interesa i sklapanje nagodbe. Čak i ako se ne slažete pomaže iskazati elementarno poštovanje prema drugoj strani, što može natjerati i drugu stranu da pokaže poštovanje.
Nekada se kaže da za sve postoji sud, ali se i prema mišljenju sve većeg broja sudaca u velikom broju slučajeva sporovi uspješnije rješavaju medijacijom. Kao što je slučaj sa sucima, sve veći broj odvjetnika prihvaća ovu činjenicu. U gotovo svim nacionalnim etičkim pravilnicima odvjetničkih komora nalaže se odvjetnicima da svojim strankama predlože rješavanje sporova medijacijom, s obzirom na činjenicu da se radi o znatno bržem, jeftinijem i često kvalitetnijem načinu rješavanja svih, pa tako i obiteljskih i imovinskih sporova. Istina je da za sve postoji sud, ali kao posljednja solucija, nakon što se pokuša spor riješiti uz vlastitu kontrolu, na temelju interesa stranaka, dakle medijacijom.