Osim što omogućuje pristup pravdi, medijaciji se kao prednost u odnosu na sudski postupak pripisuje dispozitivnost, neformalnost i fleksibilnost, dobrovoljnost, povjerljivost, interesna orijentacija i široki krug mogućih rješenja (mogućnost postizanja kreativnih rješenja spora), prospektivnost (preveniranje daljnjih sporova, normaliziranje odnosa stranaka) i regulatornost, te posebno (često prenaglašeno) niska cijena i brzina postupanja. Primjenom europskih iskustava, pravnih stečevina, uredaba, direktiva i najbolje prakse, medijacija se i u Hrvatskoj u sve većoj mjeri spominje – ne samo u zakonima, nego i kao preporučeni način rješavanja sporova s gore navedenim prednostima.
Obiteljski sporovi se pri tom često spominju kao posebno podobni za rješavanje medijacijom, s obzirom na kompleksnost problema i potrebu da se svaki odnos – spor razmotri na način koji je prikladan upravo tom odnosu – sporu. Zakoni se pišu za opće definirane ljude i slučajeve, a svaki čovjek i svaki odnos, poseban je slučaj za sebe. Mogućnost adaptacije na konkretan slučaju izrazita je prednost medijacije.