Troškovi medijacije su mnogo niži od parničnih. Medijacija započinje i okončava se vrlo brzo, često već na prvom i jedinom zajedničkom sastanku (u 50% slučajeva). Pored toga, troškovi medijacije su u pravilu jednokratni i određuju prema HUM-ovom Troškovniku – https://mirenje.hr/troskovnik/.

Troškovnik previđa tri mogućnosti: bez naknade, prema Troškovniku i prema dogovoru s medijatorom. Sudionici medijacije troškove snose na jednake dijelove, ako se drugačije ne sporazume. U praksi se pokazalo da je za sudjelovanje u medijaciji u dobroj vjeri poželjno da svi sudionici investiraju u medijaciju.

Troškovi medijacije u pravilu se plaćaju unaprijed. Njihovo plaćanje ne ovisi o tome hoće li stranke sklopiti nagodbu ili ne. Opravdanost ovakvog pristupa temelji se na činjenici što medijator nema interes ni u vremenskom trajanju medijacije niti u sadržaju nagodbe. Odatle i nevezanost visine troškova medijacije, kao i kvalitete i kvantitete izvedbe medijatora, s navedenim elementima.

Medijator je treća osoba u sredini između sudionika medijacije koja im osigurava  prostor i uvjete za njihovu (ponovnu) sigurnu komunikaciju, slobodnu razmjenu informacija, međusobno slušanje i razumijevanje. Takav pristup i doprinos medijatora stvara novu vrijednost u pregovorima, pomaže obnoviti odnos između sudionika medijacije i osigurava uvjete za dogovor te sklapanje nagodbe.

U medijacijskom sigurnom u kojem nema treće osobe koja odlučuje umjesto sudionika medijacije (spora), stranke su jedini gospodari vlastitog spora i imaju velike izglede sklopiti nagodbu. To se događa u najvećem broju medijacija u HUM-u (preko 80%). Najčešće medijacije koje se ne okončaju nagodbom, okončaju se uskoro s nagodbom izvan medijacije.