Radni odnos je trajan odnos. Poslodavac i radnik u pravilu poznaju organizaciju posla i međusobne potrebe, pa su mogućnosti za pregovaranje ali i kreativnije rješavanje spora mnogo veće u medijaciji, nego u sudu. Ne samo da radnik u medijaciji može dobiti ono što ne bi mogao niti zatražiti pred sudom, već u medijaciji može nesputano izraziti i svoje viđenje problema i ponuditi moguća rješenja spora. Čak i kada se uz pomoć medijatora ne postigne nagodba u medijaciji, razgovori o problemima vezanim uz posao, radne uvjete i radnu okolinu, mogu popraviti odnos poslodavca i radnika.
I radniku je važno doći brzo do rješenja radnog spora, jer on se odražava i na radnikovu okolinu. Često se može dogoditi i to da poduzeće propadne prije nego što radnik uspije dobiti spor. Prednost medijacije očituje se i u tome da je ona mnogo ekonomičniji postupak, što je u kriznim vremenima za radnika izrazito važno. Radnik s poslodavcem može praktično bez ikakvih sredstava pregovorima postići rješenje spora unutar poduzeća ili se nagoditi s poslodavcem u medijaciji u HUM-u uz pomoć treće neutralne osobe – medijatora. U suđenju se pored odvjetnika angažiraju vještaci, provodi se dokazni postupak, utvrđuje se samo pravno relevantno, odluke su izložene pravnim lijekovima u sudovima više stupnjeva, itd. Sve to za radnika iziskuje veliki trošak i dugotrajnost postupka, a rezultat sudskog postupka je i za radnika i za poslodavca neizvjestan i izvan njihove kontrole.