Medijatori postavljaju pitanja da pomognu strankama analizirati situaciju i odlučiti što bi bilo najbolje za njih. Medijatori upravljaju postupkom. Nekada stranke traže od medijatora da daju mišljenje o određenom pitanju, odnosno da analiziraju prednosti i mane nečije pozicije, daju mišljenje o tome što bi se moglo dogoditi na sudu, daju mišljenje o varijantama ponuda za sporazum ili da podupru određeni prijedlog za nagodbu.
Treba uvijek uzeti u obzir da je medijator neutralna osoba koja ne donosi odluke umjesto stranaka i da sve što radi ne smije narušiti njegovu/njenu neutralnost. Stoga je svako traženje za iskazivanjem mišljenja i davanje sugestije ograničeno zahtjevom da medijator ostane neutralan. Kada medijator na pojedinačnim sastancima sa strankama analizira njihovu poziciju, iskazuje i određena mišljenja, koja ipak ne treba shvatiti na način da medijator pri tom zauzima stranu bilo kojoj od stranaka.
Prema članku 8. Zakona o mirenju medijator je u postupku medijacije dužan postupati stručno, svrhovito i nepristrano. Osoba kojoj se ponudi imenovanje za medijatora dužna je otkriti sve okolnosti koje bi mogle dati povoda opravdanoj sumnji u njezinu nepristranost i neovisnost. Nakon imenovanja, medijator je dužan priopćiti takve okolnosti strankama čim za njih sazna, ako to već ranije nije učinio.
Ipak, prema članku 11. Zakona o mirenju medijator može sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj.
Bez obzira na to jesu li stranke suglasno tražile određeno mišljenje od medijatora ili je to napravila jedna od stranaka na pojedinačnom sastanku, na samoj stranci je da sugestiju (mišljenje) prihvati ili ne, odnosno, da o svemu razmisli kao o nečemu što radi u svom najboljem interesu. Treba uzeti u obzir i to da medijatori nisu skloni prihvatiti bilo kakva raspolaganja stranaka koja bi bila protivna zakonu (kogentnim propisima), moralu ili pravima trećih osoba. O takvim stvarima će medijator upozoriti stranke.